Živjeti kao ljudi Uskrsa

people-at-the-cross1

Stigao nam je Uskrs! Prešli smo dug put kroz korizmu. Neki su od nas sudjelovali u liturgijskom maratonu, Velikom tjednu, u njegovim brojnim bogoslužjima koja su završila s Vazmenim bdjenjem.

Sada se nalazimo u tjednima prije Duhova. Tako je, iščekujemo sljedeći događaj u kršćanskoj godini. Isus je ustao od mrtvih, a u nadolazećim tjednima, kao što ćemo čuti u izvještajima iz Evanđelja, On će se ukazati mnogim ljudima. Oni koji vjeruju u Njega doznat će da je pobijedio smrt. Isus će im reći da ih ponovno napušta no poslat će im Branitelja, Duha Svetoga. Prema tome, oni koji ga vole i slijede i dalje žive u napetosti. Naravno, oni žele da Isus ostane, zauvijek. Što će se dogoditi kada siđe Duh Sveti? Još uvijek ne znaju dan kada će se to dogoditi. Jedino što mogu učiniti jest ostati na okupu i moliti se, u nadi da Isus neće brzo otići.

Čak i nakon Isusova uskrsnuća, mi nastavljamo živjeti u paradoksu i napetosti. Vjerujemo da je Isus ustao od mrtvih te da ćemo i mi jednoga dana biti uskrišeni. U međuvremenu, pak… u međuvremenu, život ide dalje i ljudi trpe, odgovori koje želimo čuti ne dolaze niotkuda, a Isusa, Bogočovjeka, nema nigdje na vidiku.

U međuvremenu, u većem dijelu svijeta koji nas okružuje ljudi se ponašaju kao da se Isusovo uskrsnuće nikada nije ni dogodilo. Mi koji slijedimo Isusa moramo se držati zajedno. Moramo moliti i slaviti zajedno te podsjećati jedni druge na ovu neobičnu stvarnost koju zovemo kršćanskim životom. To ima smisla jedino ako Isusu vjerujemo na riječ – ako vjerujemo da se Njegov život sjedinjuje s našim te da nikada više nećemo biti isti.

A u odsustvu Isusa koji je prije nekoliko stoljeća hodao ovom zemljom, što mi činimo?

Dopuštamo Mu da živi kroz naša tijela i govor, naše misli i snove, naše ruke i lica. Mi smo Tijelo Kristovo. Ovo nije tek lijepa metafora, već to iskazuje stvarnost u kojoj mi živimo kao ljudi Uskrsa. Isus je sada uz nas, On je u nama. Isto tako, On je izvan nas, u drugima –susrećemo Ga osobito u onima koji trebaju našu ljubav, onima koje možemo nahraniti, odjenuti, pohoditi, izliječiti, oprostiti i voljeti.

Uskrs nije čaroban. On nadilazi sve granice. Isus nije negdje daleko. On je svugdje – preko Njega se sva stvorenja povezuju u jedno. On živi i diše preko svojega tijela, Crkve.
Što, dakle, znači živjeti kao ljudi Uskrsa? To znači živjeti kao jedan narod. To znači da svi dijelovi Kristova tijela zajedno rade, imajući za cilj samo jedno: ljubav.

Prevela i prilagodila: Maja Dukmenić
Autor: Vinita Hampton Wright
(C) Copyright 2017 Loyola Press. Sva prava pridržana. Korišteno s dopuštenjem IgnatianSpirituality.com

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE