Zamrzi da bi zavolio

23365246_1928151873869115_1920594882_n

Lk 14, 25-33

Isuse, zadnje vrijeme stalno mi ponavljaš isto: nema polovičnog nasljedovanja tebe! Šest dana u tjednu bih radio stotine malih kompromisa sa svojim vjerskim životom, a u nedjelju bih, Bože, bio tvoj bez kompromisa. Nema toga.
Upoznao sam katolike koji su ‘zadovoljni svojom razinom vjerskog života’.Nema toga. U vjeri nema stagniranja. Stagniranje je nazadovanje. Moj cilj kao katoliku mora biti ono Pavlovo ‘da ne živim više ja nego da Krist živi u meni’. Ništa manje od toga.

Međutim sebičan sam. Ova društvena atmosfera sebičnosti u koju smo uronjeni utječe i na nas katolike bez da smo toga i svjesni. Navezani smo na ljude. Navezani smo na ugodu, na ‘slatko’ – na lijepe mise mladih, susrete, slavljenja… A samoodricanje? A post? A križ?

I ovaj Kristov poziv da ‘mrzim’ svoje najbliže zapravo me potiče da se upitam koliko imam ljubavi za njih? Ljubim li ih nesebičnom ljubavlju? Kad ‘proračunam svoje troškove’ vidim da ja sam od sebe nemam snage i sredstva da izvršim takvu ljubav. A Isus mi govori sljedeće – isprazni se od sebe samoga i slijedi me – tada ćeš tek voljeti majku i oca, ženu i dijete, brata i sestru ljubavlju kojom ih ljubim ja. Zamrzi ih da bi ih zavolio.

I koliko god mi se to ‘odricanje od svega’ na prvu čini nepravedno i kao da Bog ide protiv moje slobode i sreće, ono je zapravo prvi preduvjet životu u punini. Probaj!

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE