Zajedništvo

IMG_2264

Nakon susreta u ponedjeljak na 3D-u započele su grupe sa svojim druženjem i zajedničkom molitvom. Tema susreta bila je zajedništvo. Evo promišljanja naše Zlate Rakošec na tu temu.

„Mogu sama“ je rečenica koju ćeš često čuti iz mojih usta. Još češće u životu sam morala sama, kada nije bilo nikog da pomogne. Razvila sam tu samodostatnost i kad treba i kad ne treba. Pogotovo kad ne treba. I dobro je biti toga svjestan da ne ode u patologiju. Oholo je reći: „Mogu sama!“ Zanimljivo je da se moja 3 D grupa zove nasuprot tom grijehu oholosti, a zove se – ponizni.

Činjenica je da – ne mogu sama! Kada sam to spoznala, onda sam tek mogla reći; Bože, ajde Ti interveniraj, jer ja ne mogu sama. Jer, mi ljudi nismo otoci koliko god mi to željeli.
Moj mali nećak Lovro me redovito podsjeća da nismo neovisni. Svaki puta kada me vidi, nasmije se i raširi ruke da me zagrli i kao da mi govori; „Ne mogu bez tvog zagrljaja, osjećam se tada zaštićeno i voljeno, želim biti u zajedništvu s tobom“. Ima li ljepšeg od toga?
„Nisam neovisna“-ponavljam si da bi mi ušlo to u svijest. Ovisim o tetama kuharicama iz menze koje mi kuhaju svaki dan, ovisim o vozaču tramvaja koji me vozi s jednog kraja grada na drugi, ovisim o HEP-u da bih imala struje dok ovo pišem i tako u nedogled. Nismo neovisni. Nismo tako stvoreni. Mi jednostavno trebamo jedni druge, društveno smo biće. Sjetih se upravo filma „Brodolom života“ kojeg sam gledala kao mala. Čovjek se našao sam nakon avionske nesreće na napuštenom otoku i čini sve da se makne od tamo i vrati u civilizaciju. Mudra je Majka Terezija kada kaže: „Usamljenost i osjećaj da nisi poželjan je najgore siromaštvo.“ Znala je ona da smo stvoreni da bismo se ostvarili u zajednici. Da bismo uopće mogli preživjeti kao ovaj čovjek iz filma. Da bismo davali i primali. Da bismo dijelili sve svoje.
Zajedništvo počinje u obitelji i zato trebamo čuvati obitelj jer svi neredi u društvu uzrokuju neredi u obitelji. Zato je obitelj toliko važna. Osim u obitelji, zajedništvo možeš osjetiti u Crkvi. U školi. Na poslu. U svojoj lokalnoj zajednici.
I razmišljam koliko je to lijepa i smislena riječ. ZAJEDNO. ZA JEDNO. Na pamet mi pada pjesma koju pjevamo na misi: „Iako mnogi, jedno smo tijelo, zajedno blagujemo samo jedan kruh“. Vjernici u crkvi postaju jedno jer su blagovali samog Krista i zajedno u isti glas mole kao jedno.

Čovjek se ne može razviti duhovno ako ne živi u zajedništvu. To mogu reći i iz iskustva. Osjećam da je SKAC moja zajednica. Tu se osjećam prihvaćeno, uvažavano, tu sam otkrila sebe i Boga, svoje talente, izbrusila određene vještine, tu se ostvarujem i sretna sam. I iskreno želim svakome da pronađe svoju zajednicu koja će biti tako poticajna. Može to biti SKAC. Može to biti interesno usmjereno, npr. društvo planinara. Ili društvo koje organizira večer poezije. Ili žene heklačice. Najbitnije je da rastemo i razvijamo se u tom zajedništvu.

P.S. u galeriji pogledajte fotografije sa pripremnog susreta 3D-a prošle subote

  • IMG_2237
  • IMG_2215
  • IMG_2216
  • IMG_2225
  • IMG_2227
  • IMG_2228
  • IMG_2230
  • IMG_2238
  • IMG_2240
  • IMG_2232
  • IMG_2243
  • IMG_2247
  • IMG_2248
  • IMG_2256
  • IMG_2260
  • IMG_2262
  • IMG_2264

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE