Vazmeno trodnevlje Lk 24, 1-12


Petar usta i potrča na grob. Bio je tužan i posramljen. Razmišljao je o tome što se upravo dogodilo zadnjih dana. Utučen i beživotan, nije imao volje za život. Okrenuo je leđa svom voljenom Gospodinu kojemu je prije samo nekoliko dana obećavao vjernost i ljubav do kraja. Spoznaja vlastite bijede i suočenje s njom ga je ubijalo. Oklop oholosti i snage je otpao i vidio je sebe bez Isusa, golog, nemoćnog, uplašenog. A onda dolaze žene i pričaju čudnu priču o tome kako nema Gospodinova tijela. I u njemu se rađa tračak nade da nije sve gotovo, da će imati priliku na Gospodinovu srcu isplakati bol zbog izdaje se i reći mu koliko ga zapravo ljubi. Isusove priče o uskrsnuću koje je prije slušao nije razumio niti ozbiljno shvaćao, ali sada sve te riječi odjekuju u Petrovom srcu i bude u njemu iskru radosti i uzbuđenja zbog nade i želje za ponovnim susretom s Isusom. Isuse, ti znaš koliko Te i ja silno želim sresti svaki puta kada Te zatajim i izdam. I ja trčim u ispovjedaonicu kako bih na Tvom Presvetom Srcu primio utjehu i Tvoju beskrajnu i bezuvjetnu ljubav koju imaš za mene i za svakoga čovjeka.

KORIZMENI IZAZOV
Bdij nad Isusovim grobom!

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE