USUSRET 15. ROĐENDANU: SKAC diljem Hrvatske

8_dan_SKAC_hr-3

Sinoć smo zaokružili ciklus od osam tematskih večeri jednom, mogli bismo reći, krunom cijeloga niza- produžecima SKAC-a i svima koji su na tome putu. Došli su iz zaista svih dijelova Lijepe naše- od Dubrovnika, preko Splita i Zadra do Rijeke, pa skokom sve do Osijeka i Slavonskog Broda. I svako mjesto je posebna priča kroz koju smo se htjeli međusobno bolje upoznati, shvatiti na koji način tko razmišlja, s kojim se problemima koja zajednica susreće, zašto su se odlučili za ovaj put.

Najprije nam je Terezija pokušala predočiti razlog nastanka same „matice“- SKAC Palme. „Zapravo, svi vi jako dobro znate zašto ste ili pokrenuli neki novi SKAC ili mu se pridružili. Vjerujem da su katolici shvatili kako smo ipak dio civilnog društva te bi trebali slobodnije i organiziranije djelovati. Pater Luka Rađa je, poput velikog vizionara, odsanjao SKAC prateći potrebe vremena i svega onoga čemu mladi čovjek kako tada, tako i danas, teži“.

Silvio je pak poticaj za pokretanje SKAC-a u Splitu dobio upravo na Modravama: „Tko god je bio na Modravama, a iz Splita je, vjerujem da je barem jednom poželio SKAC u Splitu. Eto ga, mi smo jedni od onih koji su poželili, ali se i usudili krenuti u tu priču“. Dok je sjedio u sjenici sve mu je izgledalo daleko lakše, mislio je kako je dovoljna odluka da želi biti dio žive i mlade Crkve koju je upoznao upravo to ljeto. I odlučio je živjeti upravo u takvoj Crkvi. Skupio se određeni broj ljudi i upustili su se u tu priču za koju su vjerovali kako će je pokrenuti i nakon godinu il’ dvije nastaviti dalje. I šest godina kasnije još su uvijek tu. Duje je krenuo sličnim putem, ali iz drugog dijela zemlje- studirao je u Zagrebu i otišao na Modrave gdje mu se, kao i Silviju, rodilo oduševljenje. Ipak, s vremenom je shvatio da je problem dati, a lako uzimati pa se uključio u raznorazne projekte po Zagrebu. Nakon povratka u Split dobio je poziv od Silvija na Forum i to je početak njihove zajedničke priče. „Vidiš, u svakome gradu imaju ljudi koji isto dišu, imaju iste probleme, čežnje, ista nadahnuća, misiju, društveno rade…Divno je što je SKAC široka platforma u kojoj svatko može naći sebe i otkriti svoj poziv na djelovanje- formacija, duhovnost, sport, volontiranje…“.

Tomislav pak početak dubrovačkog SKAC-a vidi u „Susretu hrvatske katoličke mladeži“ kojem je pred dvije godine domaćin bio upravo Dubrovnik. Do tada mladi su većinom djelovali na razini župe, volonterskih centara… U SKAC-u su vidjeli dobru ideju za angažiranje djelovanja mladih. Shvatili su kako mnogo ljudi studentske, ali i srednjoškolske dobi, je spremno nešto učiniti i raditi, ali im je potrebno dati opcije. Kao glavni problem dubrovačkog SKAC-a, osim nedostatka loga, naveo je malen broj studenata koji većinom sele u veće gradove na školovanje. S druge strane, njihov cilj vide u odgoju mladih koji tu prođu, naročito u odgoju kroz volontiranje gdje će shvatiti da postoje ljudi koji su u goroj situaciji i većoj potrebi. Tako da, jednog dana kao obrazovano i odrasli ljudi, imaju drukčiji mentalni sklop, da pomognu ljudima. Ipak, bez obzira na „malenost“ dobili su na drugim područjima, pa su iznimno veliki u broju odrađenih volonterskih sati- prošle godine preko 22 000.

O pozitivnom iskustvu i djelovanju SKAC-a, kojeg je za vrijeme svojeg studiranja u Zagrebu iskusio, svjedoči i Matej iz Rijeke. Drago mu je što i nekolicina njegovih prijatelja primjećuje važnost i kvalitetu projekata koje SKAC već godinama oblikuje i provodi te bi u skorije vrijeme željeli takve projekte pokrenuti i u Rijeci. Iz svega vidimo koliko dobre i prepoznatljive programe za mlade nudi SKAC, o čemu ponajbolje svjedoče mladi koji su kroz njih prošli, te ih žele ponuditi i drugima u gradovima iz kojih dolaze. A kao jednu od najvažnijih karakteristika koja obilježava većinu Skac-ovih projekata navodi umreženost mladih iz različitih zajednica.

Maja i Kata iz Zadra su članice Pastorala mladih. Na Forumu u Rijeci su čule za SKAC i shvatile koliko je to zapravo odlično rješenje! Ali nedostaje im ljudi, mnoga vrata su im zatvorena…tako da je SKAC plod koji se nadaju jednog dana ubrati sa stabla strpljivosti i upornosti. Brođani su jednako sigurni u pozitivnu budućnost njihovog SKAC-a. Nakon ideje koju su predložili i dobili pozitivnu reakciju, odlučili su pustiti stvari da polako sazriju kako bi mogli krenuti u smjeru sigurnog SKAC-a.

„Osijek je poseban“- kaže Antun. „Trenutno tamo duhovna scena dobro funkcionira jer DUHOS, koji tamo postoji godinama, je dosta jak inkubator. Istovremeno, DUHOS se razdvojio od molitvenog dijela, tako da postoji ogranak koji se počinje formirati u građansku udrugu“. Samim time SKAC je u specifičnoj situaciji jer, bez obzira na odaziva na misama mladih i svim projektima koje planiraju, grad nije dovoljno velik kako bi se popunilo sve što se trenutno nudi.

Nekako, zajedničko svim predstavnicima SKAC ogranaka nisu čak ni načini djelovanja već problemi, ali upravo tu progovara Bog. Ali kako bi se izgradilo nešto veliko potrebno je graditi na čvrstim temeljima. A za to su potrebni vrijeme i odricanje, žrtva, molitva i nadasve povjerenje. Povjerenje da će se s vremenom sve što se podiže i stvara graditi na najčvršćem temelju od svih- Bogu.

Zato večeras slavimo! Slavimo cijeli taj put od 15 godina koji je bio potreban da bi se izgradilo ovo što je SKAC danas. I želimo da i vi budete dio toga slavlja.

Zato nam se pridružite!

Danas, 26.11. u 17 sati
Jordanovac 110
crkva Bezgrješnog Srca Marijina

Željno vas iščekujemo!

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE