Tražih i nađoh, vapih i bi uslišano!

duh

Najprije Bogu hvala što me pozvao da budem dio ovih duhovnih vježbi. One su za mene bile jedan veliki izazov.

Sve je započelo na uvodnom nagovoru patera Ikea koji je održao tako sjajan motivacijski govor da sam sebi tada rekla: „ Ma sve što traži, želim učiniti, svaku promjenu koju zahtijeva, neka bude!“ Jedva sam dočekala da sve to krene.

Mogu reći da su mi ove vježbe bile baš borbene. I sama pratiteljica, koja je ujedno i izmoljena i bila moj veliki oslonac i blagoslov, uvidjela je te borbe i otvarala mi oči za nove spoznaje. Jer što si se više davao, to se od tebe više i tražilo, a i napasti su bile velike. No, plodovi bi bili sve prisutniji i vidljiviji …

Kao što sam spomenula na početku, osjetila sam silnu želju da se posvetim vježbama, kao i potrebu ostaviti svakodnevna druženja, susrete, gužvu, buku i biti više s Njim i sa svojim svakodnevnim obvezama moje bi me čekale – posao, faks, obitelj …

Da, prvo što sam uvidjela jest koliko sam svojima nedostajala. Nekako bio si svugdje, odlazio na razna događanja, susrete, išao si da tebi bude dobro, a zaboraviš ostati s obiteljima i tamo graditi zajedništvo. Ali kroz ovo vrijeme to sam kvalitetnije naučila iskoristiti, te s njima svaki trenutak i proživjeti.

Također, vrijeme u molitvi natjera te da kreneš više misliti o sebi, suočavaš se sa brigama, usponima i padovima, uviđaš što dalje napraviti, donosiš čvršće odluke, oplakuješ grijehe, učiš opraštati te još jači kreneš dalje.

Nadalje, imala sam problema s napastima koje bi bile iz dana u dan sve izraženije, ali bih ga ubrzo raskrinkala i ne bih mu dopustila da mi oduzima radost i mir. Mnogo sam tražila u ovim vježbama – da me oslobodi ovog, da mi udijeli ovo, a zapravo dobivala bih suprotno – borbu, no uz to i snažnija ramena te bih kroz kušnje dobila sve što mi je trebalo i što sam nesvjesno tražila.

Naučila sam zahvaljivati, još više nego prije. Uvidjela bih da imam sve što mi treba, da je bilo samo potrebno otvoriti oči i gledati Njegova tiha čudesa u mome životu.

Ipak, ono najvažnije jest da sam se Gospodinu još više približila, vrijeme provedeno u  meditaciji bi brzo proletjelo, a blagoslovi i milosti koje bi uslijedili davali bi mi jakost i vedrinu koja me vodila i još uvijek je prisutna.

Za kraj bih izdvojila Ikine riječi koje bi me često ohrabrivale i preusmjeravale moje odluke kako se zapravo „bitke događaju na HOĆU ili NEĆU. Kada si volju slomio, poslije je lako. Ti kad pobijediš kušnje, one se pretvaraju u KRIŽ.“

                Mateja Radman, Molitvena zajednica Srce Isusovo

P.S. Za sve one koji osjete poticaj, više o duhovnim vježbama u šutnji ovo ljeto možete naći ovdje: http://skac.hr/goli-otok/. Prvi termin je već pun!

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE