Tko sam ja i što radim ovdje?

Christian dove with bright sun rays

Jedan od najboljih načina da obogatimo svoj doživljaj nedjeljne sv. mise je da molimo čitajući misna čitanja osobno te da razmatramo o osvrtu na evanđelje.

U tome nam može pomoći tehnika Lectio Divina, snažna metoda koju smo objasnili u ovom članku. Slijedi ulomak iz evanđelja koji će se čitati ove nedjelje na misi te osvrt koji je posebno namijenjen mladima.

Nadamo se da će vam to biti korisno u vašoj osobnoj molitvi te da će vam isto tako biti korisno kao izvor koji ćete moći podijeliti sa svojom zajednicom.

Evanđelje Pedesetnice (Ivan 20,19-23)

I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: „Mir vama!“ To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: „Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.“ To rekavši, dahne u njih i kaže im: „Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.“ Riječ Godspodnja

Razmatranje za svetkovinu Pedesetnice

„Ljubav prestaje onog trena kada dođe do prekida svake komunikacije, jer je to u prvom redu bila tek iluzija.“ ~ Jaspers

Nekoć davno, stajahu dva plava komadića stakla čvrsto zaglavljena na zidu. Dosadilo im tako stajati na tom nezgodnom i vlažnom mjestu. Neprestano su se žalili jedan drugome dok napokon ne doniješe odluku. Odlijepit će se od zida i spustiti na pod. Tamo će ih netko zacijelo pronaći i dati im bolju svrhu.

Tako su se meškoljeći uspjeli osloboditi te skliznuše dolje na hladan pod. Sljedećeg je dana sakristan marljivo meo pod te je, ne zamijetivši ih, bacio komadiće stakla u kantu za smeće. No, svrnuvši svoj pogled prema gore kako bi izmolio svoju svakodnevnu jutarnju molitvu, primijeti da u prelijepom mozaiku Isusa koji mu je bio jako dobro poznat, nedostaju Isusove plave oči.
~

Kad smo umorni ili prolazimo kroz teška vremena, često se pitamo: „Što ja radim ovdje? Zašto sam zaglavio/la u ovoj vezi?“

Možda mislimo da nas drugi ne poštuju ili više ne može vidjeti kako se mi uklapamo u sve to, a možda, još gore, više ne vidimo smisao našega života. Osjećamo se kao sićušni komad stakla koji obavezno mora stajati zaglavljen na zidu i ne vidimo vlastitu ljepotu ili ono što možemo darovati ljudima oko sebe.

Često zaboravljamo na to tko nas je stavio tamo gdje se nalazimo, tko nas je zamolio da budemo tamo, te možda mislimo da je to samo slučajnost ili pak ne razmišljamo previše o tome.

Na neki je način Pedesetnica blagdan kada ponovno otkrivamo smisao našega života.

Duh Sveti nam donosi jasnoću. Ona depresivna pitanja javljaju se samo u trenucima pomutnje. To su oni trenuci kada želimo odustati od svega, poput dva plava komadića stakla koja se na silu žele odvojiti od zida bez ikakve ideje gdje bi se drugdje mogli zalijepiti.

Kao i u Babelu, pomutnja nastaje onda kada se želimo izdvojiti.

Težiti nadmoći znači imati pogrešnu sliku o samome sebi. Kada više ne vidimo vlastite granice i ne prepoznajemo ono što možemo darovati drugima, nismo sretni s onime što jesmo i težimo tome da se ističemo, odnosno, izdvojimo od drugih. Onaj tko neprestano nastoji pobijediti – biti bolji od drugih u vezama, čak i od svog bračnog druga, ali isto tako i od Boga – je netko tko je nesiguran, tko se boji ostati sam pa se na pogrešan način pokušava izdignuti iznad drugih. Onaj tko se boji da neće biti prihvaćen takav kakav jest nastoji ovladati drugima kako bi osigurao prihvaćanje drugih ljudi kroz moć koju je stekao.

Duh Sveti pomaže učenicima da ponovno otkriju smisao njihova puta.

On im pomaže da se prisjete otkuda su došli.

Udar groma isti je onaj grom koji se oborio na zemlju kada je Bog dao Mojsiju zakon na brdu Sinaj. To je grmljavina kojom je Bog govorio kada je sklopio savez sa svojim narodom, rekavši Izraelu: „Ja sam vaš Bog, a vi ste moj narod“.

Dah Duha Svetoga isti je onaj dah koji je plovio nad vodama tijekom stvaranja. Duh Sveti stoga nas podsjeća na izvor i smisao našega života. Dok živimo, vrijedi Božji zakon koji je sklopio s nama. On nam prilazi ususret i ne napušta nas. To je Radosna vijest zbog koje Duh Sveti dolazi da nas podsjeti na nju.

Pomutnja izvrće i miješa te riječi.

Pomutnja ne samo da unosi zbrku u naš odnos s Bogom, već i u sve ljudske odnose. Zato Duh Sveti dolazi da omekša naš strog način razmišljanja, naše mračne opsesije i našu uskogrudnost. Duh Sveti dolazi da otopi led u našemu srcu, da nas oslobodi od naše grubosti te da nadvlada strah od toga da ponovno ljubimo. Duh Sveti dolazi da ispravi naša iskrivljena uvjerenja, naša izopačena djela te da nas izbavi iz mnogih puteva koji vode u smrt.

Duh dolazi da otvori vrata gornje sobe koja su dosad bila zatvorena.

Ta se slika odlično uklapa jer, kad smo uzrujani ili razočarani, i mi se isto tako zatvaramo drugima i nemamo mira. Duh dolazi da nam vrati taj mir koji nastupa samo onda kada opraštamo. Možemo ponovno otvoriti naša srca i osloboditi se gorčine samo onda kada opraštamo. Samo tada možemo ponovno biti ono što smo stvoreni da budemo.

Duh Sveti podsjeća nas tko smo.

Da smo i mi ona dva plava komadića stakla, Duh Sveti vjerojatno bi nas podsjetio na našu ljepotu, na radost koju možemo pružati drugima i na nježnost kojom smo oblikovani.
Mnogo puta smo tužni jer zaboravljamo bogatstvo koje možemo donositi drugima. Možda se osjećamo pomalo sputano, zarobljeno na zidu, no ona osoba koja može zahvaliti Bogu, unatoč tome što joj se čini da od nje nema nikakve koristi, doživjet će istinsku radost.

Pitanja za osobno razmatranje:

Jeste li vi razlog zbog kojeg drugi zahvaljuju Bogu?

Pokušavate li se i vi odvojiti od bilo kakvih zidova?

Prevela i prilagodila: Maja Dukmenić
Autor: Fr. Gaetano Piccolo
(C) Copyright 2017 Loyola Press. Sva prava pridržana. Korišteno s dopuštenjem catholic-link.org

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE