TKO, JA?

board-1848736_640

Izvještaji iz Evanđelja koji govore o pozivu prvih učenika često se navode kao uzori poziva na duhovno zvanje: izričit poziv („Hajdete za mnom“ Matej 4,19) i neposredan odgovor koji se ostvaruje u vidu ostavljanja svega iza sebe („oni brzo ostave mreže;“ „oni brzo ostave lađu i oca,“ 4,20, 4,22). U Lukinoj verziji oni „ostaviše sve i pođoše za njima“ (Luka 5,11).

Mi koji nismo pozvani na to da se doživotno posvetimo duhovnom životu i dalje smo pozvani na to da slijedimo Isusa. Poziv se može pojaviti u različitim oblicima i u različitim razdobljima našega života, a ono što smo pozvani ostaviti iza sebe može se uvelike razlikovati.

Sara, žena patrijarha Abrahama, bila je pozvana da postane majka u dobi od 90 godina, a čim je to čula, počela se smijati (Postanak 18,12). Sjetila sam se Sare kada sam sredinom svojih 70-ih razmišljala o pozivu da postanem duhovni pratitelj. Kada sam to prvi put čula, počela sam se smijati. Tko, ja? „Da“, kaže Gospodin, i nakon tri godine molitve i učenja, sada to radim u dobi od 80 godina.
Velike promjene u životu često navode ljude na to da preispituju svoj poziv. Mirovina, odlazak najmlađeg djeteta od kuće, smrt bračnog druga i tjelesni invaliditet mogu dovesti do bolnih pitanja o tome tko smo i što Bog želi od nas u ovome trenutku. Ključne riječi su u ovome trenutku. Katkad smo u kasnijoj fazi života pozvani na stvari koje nikada prije nismo mogli zamisliti. Neki umirovljenici dožive milost u služenju drugima, drugi pronađu vrijeme i mjesto da dožive molitvu u novom i dubljem smislu. Teže je čuti poziv u bolnim gubitcima – voljenih osoba, sposobnosti za obavljanje raznih stvari, čak i samostalnosti – no i to se događa. Svaki veliki preokret u našemu životu poziv je na to da obnovimo svoje predanje životu kojemu se Bog nalazi u središtu te da pronađemo Boga u svim stvarima. Dio našega odgovora na taj poziv – u bilo kojoj dobi, u bilo kojem obliku – je predanje tome da dijelimo Isusove patnje.

Što moramo ostaviti iza sebe da bismo odgovorili na poziv? Na nedavnom susretu molitvene grupe koja se sastoji od umirovljenika nekoliko članova izrazilo je nezadovoljstvo u vezi izraza „ostaviti sve“. Nekolicina je istaknula da je to „ostavljanje svega“ u situaciji kada netko ima obiteljske obaveze neodgovorno. Što je onda bit poziva? Možda nismo pozvani na to da ostavimo iza sebe naše domove ili obitelji, već upravo ono što nas sprečava da ostvarimo potpuniji i dublji odnos s Bogom. To može biti vezanost za nešto materijalno ili pak dugotrajno, duboko ukorijenjeno nezadovljstvo kojega se moramo osloboditi. Ako odgovorimo na poziv da se oslobodimo kako bismo čuli Božji poziv, možemo, diveći se poput Sare i Abrahama, spoznati da je Bog pun iznenađenja.

Tko, ja? Da, ti!

Prevela i prilagodila: Maja Dukmenić
Autor:Barbara Lee
(C) Copyright 2017 Loyola Press. Sva prava pridržana. Korišteno s dopuštenjem IgnatianSpirituality.com

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE