TEČAJ IKONOPISANJA – OSVRT


Donosimo vam sažetak osvrta na tečaj ikonopisanja kojeg je napisala Andrijana Vekić na svome blogu. Tečaj se odvijao u posebno vrijeme, vrijeme korizme. Koliko je plodova donio te kako je tekao put do ostvarenja najdubljih želja njenoga srca, prosudite sami čitajući ovaj tekst inspiriran Duhom Svetim.

“Nedavno je osvanula objava na stranicama SKAC-a Palma o upisima na tečaj ikonopisanja kroz korizmu. U mome srcu je samo odjeknulo: Deo gratias! Bez velikog premišljanja sam se prijavila i tu je započela moja korizmena “avantura” s Bogom. Činjenica da sam zadnji put u ruci držala kist u osnovnoj školi, izazivala je u meni bojazan kako ću i hoću li moći. Ali – idem. Bog, koji me učio strpljivosti sve ove godine, neka mi pomogne u mojoj ograničenosti.Nakon cijelog dana rada u uredu i živciranja oko papirologije trebalo se smiriti, stati pred Gospodina, osluškivati i pisati ikonu korak po korak. Nije uvijek bilo lako nakon cijelog dana trčati na tečaj i nisam uvijek išla s jednakim raspoloženjem. Nekad su se javljali osjećaji: samo da mi se dohvatiti kreveta i odmoriti, dosta mi je svega. I već na početku sam naučila da je temeljni stav pred Gospodinom POSLUŠNOST. Upravo je poslušnost odluci pred Bogom ono što me svaki put iznova dovelo na pojedinačne sate tečaja. Evo me, Gospodine, zvao si me. Mogu, stoga, reći da sam u poslušnosti pred Gospodinom, vodeći se strpljivošću i osluškivanjem, ne samo prepoznavala Uskrslog Gospodina nego i sebe kakva jesam, otkrivala korak po korak svoj identitet pred Njim te tako uviđala na čemu kod sebe trebam više raditi, gdje sam slaba i što me vodi u životu. Da ponovim: POSLUŠNOST, OSLUŠKIVANJE, STRPLJIVOST i PREPOZNAVANJE, to četvero, a najveći među njima jest Bog koji nam se u svojoj neizmjernoj ljubavi daruje. Upravo o tom Bogu sam još nešto naučila na tečaju ikonopisanja. Basia je svima ostala prepoznatljiva po dvjema izjavama. Prva je u obliku pitanja: “A što se tu zaista dogodilo?” Druga: “Sve se može popraviti.” Slušajući ju kako ih svako malo izgovara, razmišljala sam o dubini tih riječi i shvatila da je jako važno detektirati problem, prepoznati što se zaista dogodilo na Kristovu licu, tj. što smo učinili, gdje smo pogriješili i kakvu smo mu bol nanijeli. Zatim pričekati da se boja dobro osuši, da se grješka slegne, pomoliti se i tek onda popraviti stvar. A popraviti možemo samo po neizmjernom Božjem milosrđu koje uvijek iznova oprašta, opominje, navodi na pravi put i govori što nam je činiti kako bismo zadobili puninu obećanja – gledanje Njegova lica u slavi. Važno je, dakle, detektirati, priznati krivicu i uteći se Božjemu neizmjernomu milosrđu čiji blagdan slavimo ove nedjelje. “

Link na cijeli članak!

Voditeljica tečaja:
Basia Pycel-Andrijanić

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE