Svjedok mi budi…

pexels-photo-220444

Lk 24, 35-48

Toliko nevjere, straha, bojažljivih misli. Toliko suzdržljivosti i nemogućnosti da nadvladam sebe, svoje slabosti, mane, krive slike Boga i ljudskih međuodnosa. Toliko je sumnji, toliko mraka u prostoru oko mene i kad ne vidim daleko, kad svjetlo tek tinja i pokazuje put sljedećem koraku. Tražim izlaz pod teretom koji pritišće moju dušu.

Eto Isusa lakim korakom, prilazi bliže. Zove me tiho, nenametljivo. Lagano i strpljivo probija svoj put do mene i moli me da Mu predam svaku brigu, svaku sumnju, svaki teret krivnje, svaku tugu. Ništa ne govori i odnosi to sve sa sobom. Odlazi, ali je ostavio dar. Ulio je novu nadu, novu radost i dublju predanost.

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE