Sveci mjeseca – Jacques Salès, i Guillaume Saultemouche


Jacques Salès rođen je 1556. u Lezouxu u Francuskoj. Pohađao je Isusovačku školu u Billomu i potom Collège de Clermont u Parisu, gdje se produbio njegov poziv i želja da postane svećenik. Kako je bio sin jedinac, molio je pred Presvetim da se odstrane prepreke njegovog ulaska u Družbu Isusovu. Naredne godine, 1573., njegov otac mu je dao dopuštenje da uđe u Isusovački novicijat. Studirao je filozofiju i teologiju na isusovačkom sveučilištu u Pont-à-Moussonu gdje je počeo predavati filozofiju, a vječne zavjete dao je s 29 godina.

O. Salès je 1587. godine generalu izrazio želju i spremnost za odlaskom u misije u Ameriku, Kinu ili Japan, ali je dobio odgovor da je u rodnoj Francuskoj potrebno puno misionarskog rada. Isprva je bio razočaran, ali je potom razumio generalov odgovor. Naime, u Francuski su vladali religiozni ratovi u kojima su hugenoti nastojali proširiti svoja heretička uvjerenja. Jakov je stoga odlučio kao područje svojih misija odabrati Francusku, učvrstiti katolike u njihovoj vjeri i razotkriti pogreške francuskih kalvinista. Stoga je održavao sastanke koji su, unatoč napadima hugenota, učvršćivali katolike u njihovoj vjeri. O. Salès je bio imenovan predstojnikom „kontroverzne“ teologije u Tournonu na Roni, gdje je morao sastaviti program s ciljem dokazivanja istina katoličkog nauka i odgovoriti na tvrdnje protestanata.

1587. godine katolici u Aubenasu svrgnuli su hugenote koji su nekoliko godina upravljali gradom. Guverner Aubenasa svake je godine običavao zatražiti Isusovce da pošalju svećenika koji bi za advent održao niz nagovora. Godine 1592. za tu su misiju bili odabrani o. Salès i brat Guillaume Saultemouche. Brat Saultemouche rođen je u Saint-Germain-l’Hermu, a Družbi se Isusovoj pridružio kao časni brat 1579. u Verdenu s 22 godine. Služio je kao portir u Pont-à-Moussonu i bio je poznat po svojoj jednostavnosti, blagosti i poslušnosti. Ljudi su ga opisivali kao „anđela koji je došao s neba u obliku čovjeka“. Premješten je u Pariz, potom u Lyon i zatim 1592. u Tournonu, na vrijeme da se pridruži o. Salèsu na misiji u Aubenasu.

Polazeći za Tournon, o. Salès osjećao je da se neće vratiti. Rekao je subratu isusovcu: „Zbogom, moli za nas. Idemo u svoju smrt.“ O. Salès je jasno predstavio katolički nauk i ni u jednom trenutku nije upotrijebio uvrede ili protuoptužbe protiv protestanata. Vrativši se u Aubenas zbog rastuće napetosti između katolika i hugenota, subraća su odbila sklonište od napada hugenota. O. Salès je rekao: „Što se smrti tiče, razmišljao sam o mučeništvu posljednjih petnaest godina i želim žrtvovati svoj život Bogu. Ako me ubiju iz mržnje prema katoličkoj Crkvi, blagoslovljena bila ruka koja mi zada taj smrtni udarac.“

U večer 5. veljače 1593. dok je o. Salès poučavao jednu kalvinističku obitelj, izvana je počela dopirati buka neobičnog nereda. Požurio se u crkvu jer mu je prva pomisao bila da spasi Presveto od oskvrnuća hugenota i tamo je zatekao brata Saultemoutchea. Zajedno su predali svoje živote Bogu prije nego što su se uputili kući i proveli noć u molitvi.

Rano sljedeće jutro po ulicama su odjekivali uzvici: „Smrt! Smrt!“, ubrzo nakon što je troje čuvara isusovce istjeralo iz njihove rezidencije gdje su ih zatekli u molitvi.

O. Salèsa i brata Saultemoutchea su odveli u sjedište hugenota gdje su ih kalvinistički pastori ispitivali o različitim katoličkim praksama poput posta, slobodne volje i sakramenata s naglaskom na Euharistiji. O. Salès je u svima branio Kristovu pravu prisutnost, što su hugenoti smatrali idolatrijom. Hugenoti su zlostavljali i vrijeđali o. Salèsa, dok je brat Saultemoutche morao svjedočiti zlostavljanju, moleći se u sebi, nastojeći ih tako obojicu natjerati da odbace svoju vjeru.

Ispitivanje je trajalo gotovo dva dana za koje vrijeme isusovci nisu primili hrane, a noć su proveli u vlažnoj ćeliji, ali je o. Salès izdržao neumorno ispitivanje. Kada je njegov ispitivač uvidio da ne samo da o. Salès nije podlegnuo pod strogoćom ispitivanja, već je svojim elokventnim govorom poljuljao one koji su ga slušali, poželio je njegovu smrt. Brat Saultemoutche je inzistirao da pođe za njime jer je htio primiti istu krunu, govoreći: „Umrijet ću s tobom za istinu tvojih dokaza.“

Pred smaknućem su još jednom zatraženi da se odreknu svoje vjere u Kristovu pravu prisutnost u Presvetom Sakramentu, ali kada je o. Salès to odbio, upucali su ga u leđa. Pao na zemlju s riječima: „Isuse, Marijo!“ i potom mu je jedan vojnik probo prsa mačem. Brat Saultemoutche se sagnuo i bacio ruke oko svog mučenog subrata, kada je netko zario mač u njegov bok dok nije umro pod nogama svojih ubojica. Kalvinisti su u svojoj mržnji prema isusovcima njihova mrtva tijela vukli kroz ulice Aubenasa i potom ih bacili na smetlište šest dana kasnije.

O. Salès je imao trideset sedam, a brat Saultemoutche trideset osam godina kada su umrli mučeničkom smrću braneći Kristovu pravu prisutnost u Presvetoj Euharistiji.

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE