Sv. Ivan Zlatousti i misa mladih.


Danas se prisjećamo sv. Ivana Zlatoustog ili Ivan Antiohijski, svetca Katoličke i Pravoslavne crkve.

Ivan se za svoga života zauzimao s nakanom da učini moralnim carigradsko svećenstvo pogođeno kritikama za raskoš i način života kojim je živjelo. Njegova nastojanja su naišla na veliki otpor, pa su bila ograničena i privremena. Ivan je bio sjajan propovjednik i kao teolog na dobrom glasu u istočnom kršćanstvu. Protivno običaju općepoznatom u to doba o govorenju u alegorijama, usvojio je neposredan stil koristeći biblijske odlomke kao predavanja i pouka u svakidašnjem životu. Bio je ocrnjen zbog dokaza bilo nadmoći svjetovne vlasti, bilo suparništva između Carigrada i Aleksandrije u borbi za prvenstvo u istočnoj crkvi tog doba.

Ivan, osim što je bio dobar propovjednik i tumačio Sveto pismo, na osobit način brinuo za siromahe, zapuštene, one na rubu društva. Brinuo se i za misionarenje u provinciji pa mu je pošlo za rukom privesti pravoj vjeri mnoštvo Gota. Borio se čvrstom rukom protiv heretika novacijana i arijanaca. Uza svu ljudskost prema njima bijaše neumoljiv.

Malo je poznato u zapadnom svijetu kako je današnji svetac, sv. Ivan Zlatousti tvorac drevne liturgije istočnog pravoslavnog obreda koja je ostala gotovo netaknuta do današnjeg dana. Kršćanski istok je naziva ”Liturgija svetog Jovana Zlatoustog”. Ova se liturgija prikazuje kroz cijelu godinu izuzev korizmu i dane kad se upotrebljava liturgija svetog Bazilija. Kada prisustvujemo ovoj liturgiji možemo vidjeti suštinsku sličnost osnovnih elemenata liturgije zapadnog i istočnog tipa.

U SKAC-u, na Misi mladih, ove godine smo u lipnju imali priliku posvjedočiti raznovrsnosti i veličini Katoličke crkve i tako se upoznali s bizantskim obredom, zahvaljujući našoj braći grkokatolicima koji su predvođeni
apostolskim upraviteljem o.Milanom Stipićem održali misu upravo po Božanskoj liturgiju sv.Ivana Zlatoustog.

Kakav je bio doživljaj jednog od mladih koji su sudjelovali u euharistijskom slavlju, pročitajte u nastavku.


Iznenadio sam se kada sam prošli tjedan saznao da će umjesto uobičajene Mise mladih petkom navečer grkokatolici doći k nama u goste u Baziliku i služiti svoju istočnu Svetu liturgiju.
Znao sam jako malo o istočnim katolicima, ali znao sam dovoljno da sam, iako sam se jako razveselio na ovu vijest, bio skeptičan. Skeptičan jer sam znao koliko se istočne liturgije razlikuju od Mise mladih, i pitao sam se kako će mladi vjernici reagirati.
Međutim, grkokatolici su se jako potrudili da se osjećamo “kao doma” (iako u Palmi jesmo doma!); dočekali su nas papiri koji su nam pomogli u praćenju liturgije i đakon nas je vodio kroz slavlje. Prije početka održao je kratak uvodni govor i tijekom liturgije nam je signalizirao kada možemo sjesti i kada trebamo ustati. Iz tih razloga uopće se nisam osjećao kao da ne znam što radim ili da ne pripadam, imao sam veliko povjerenje u đakona, a i iako nisam previše gledao što se zbiva okolo, činilo mi se da su se i drugi mladi vjernici dobro osjećali. Vidio sam u njima znatiželju u očima, onakvu prirodnu kakvu možemo opažati kod male djece.
Sama mi se liturgija jako svidjela, pogotovo njena bogata simbolika. Osobito mi je ostalo u sjećanju da je đakon ljubio križ koji je svećenik držao u ruci, a zatim svećenikovu nadlanicu te da su svećenici izmijenili poljubac mira (zapravo jedan veliki zagrljaj), Usto, đakon je sve vrijeme molitve držao jedan kraj svoje štole dijagonalno u zraku, a u nekom trenutku, čini mi se pri kraju, zavezao ju je tako da načini križ na njegovim leđima. Jedan od najljepših trenutaka bio je dok smo molili Vjerovanje. Tu se stvarno osjećala zajednica i osjećalo da smo jedna sveta katolička i apostolska Crkva. Većinu smo vremena mi vjernici provodili u tišini, promatrajući što se zbiva, ali kad je započelo “Vjerujem u jednoga Boga…”, cijela se crkva oglasila – nešto zaista predivno!
Nakon liturgije popričao sam s nekoliko prijatelja i čini se da nisam jedini kojemu se izuzetno svidjela grkokatolička liturgija i mislim da se mladima sviđa ideja da mogu upoznati raznovrsnost Crkve na ovaj način.
Sve u svemu, bilo mi je to jako lijepo duhovno iskustvo. Volio bih da ovo ne ostane jedinstven događaj, već da „Palma“ češće pozove goste. Misa je mladih u prošlosti već puno puta ugostila svećenike koji nisu iz „Palme“, što se pokazalo jako dobrim: mladi su se oduševili tim gostima, a ovo je korak dalje – nije bio samo pozvan drugi svećenik, nego se i slavila druga liturgija. Bilo bi lijepo to vidjeti češće, na primjer tradicionalnu latinsku misu. Siguran sam da bi mladi bili jednako znatiželjni i jednako oduševljeni upoznati onakvu liturgiju u kakvoj je sudjelovao blaženi Ivan Merz, koji je toliko pisao o njoj i koji je pokopan u Bazilici.

Martin

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE