Što je istina?

cross-1517094_640

Dok kršćani nastavljaju svoj put kroz razdoblje korizme, prisjećamo se Velikog tjedna koji je pred nama: muka, smrt i uskrsnuće Kristovo za otkupljenje naših grijeha. Tijekom korizme fokusiramo se na grijeh, nastojeći ga iskorijeniti iz našega života. Postimo. Molimo se. Prikazujemo jedan oblik pokore tijekom ovoga razdoblja u nadi da ćemo možda preusmjeriti naš život prema Bogu u zajedništvu s Isusovom smrti i uskrsnućem.

Međutim, na Veliki petak odvija se manji događaj koji često previdimo tijekom čitanja izvještaja o Kristovoj muci. „Quid est veritas? Što je istina? “ Poncije Pilat postavlja ovo pitanje izmučenom i krvavom Kristu koji pred njim stoji. Imajući u svojim rukama ljudsku vlast nad životom i smrti, Pilat postavlja ovo pitanje Onome koji je došao da „svjedoči za istinu“ (Iv 18,37). Kao što bi i mnogi od nas, Pilat sumnja da bi ovaj neznatni čovjek, ovaj neznatni Židov mogao svjedočiti za stvarnost.

S obzirom na to da sam na službi u New Yorku, često mogu lako sagledati izazove koje tamnošnji studenti doživljavaju u usporedbi s drugim sveučilištima diljem SAD-a. Postoji više stvari koje im potencijalno mogu odvući pažnju. Veće su šanse da će postati premoreni te su okruženi većim brojem izazovnih akademskih kultura. Međutim, svi studenti imaju doticaj upravo s ovim pitanjem: „Quid est veritas? Što je istina?“ Od Poncija Pilata u prošlosti do studenata na sveučilištu i svih onih između, svatko si mora postaviti ovo pitanje: „Što je istina?“ Lako je, poput Pilata, sumnjati u istinu i u to od koga ona dolazi. Korizma je sjajno razdoblje za preusmjeravanje i procjenjivanje našega povjerenja i za traganje za istinom u našemu životu.

U mojim susretima sa studentima na sveučilištu teško je raspravljati o prirodi istine. Oni se, poput svih nas, boje trpljenja koje bi moglo uslijediti nakon prihvaćanja bilo kakve istine. Sad, da razjasnimo, nipošto ne tvrdim da ćemo poput naših predaka biti razapeti ili doslovno spaljeni na lomači zbog prihvaćanja određenog mišljenja. Ovo trpljenje nije doslovno, to je ono što mi doživljavamo kao trpljenje. To nije ono trpljenje koje kršćani u drugim zemljama svakodnevno doživljavaju. To je strah od toga da bi nas drugi mogli osuđivati. To je strah od toga da će se naši prijatelji okrenuti protiv nas i neće više htjeti imati posla s nama. No najviše od svega nas je strah da smo možda u krivu i da će se jednom pojaviti netko tko će nam proturječiti – te da možda nećemo biti savršeni.
Nema sigurnosti u ovome strahu pa ipak ovaj strah podjednako obuzima studente na sveučilištu i diplomirane studente.

Istina je privlačna

„Vjeruješ li u istinu i u to da je istina privlačna?“

Moj voditelj tima postavio mi je jednoga dana ovo pitanje dok sam prepričavao razgovor s novim studentom za vrijeme ručka. To je postalo popularno u razgovoru sa studentima: „Ne vjerujem u objektivnu istinu. Religija je u potpunosti usmjerena prema Bogu. Kršćanstvo je samo lijep način života.“

Kao student filozofije, slabašno sam pokušavao iznositi ideje o kojima sam čitao na nastavi i u slobodno vrijeme. Strah me kočio u tome. Frustriran zbog toga što drugi ljudi nisu bili sposobni donositi odluke, odlučio sam da ću izbaciti svoje frustracije i moliti se za njih. Dok sam se molio za promjenu njihova uma i srca, i meni je samome bila potrebna promjena.
Odgovorio sam voditelju tima ovako: „Vjerujem u istinu, no baš i ne vjerujem da je istina privlačna ovim studentima.“ Razmišljajući o ovome pitanju, svi bismo trebali živjeti u istini. Naš život uređen je na određen način: u suštini, da živimo s Bogom u vječnome životu. Sve naše želje dio su duboke, neizbježne žudnje za Bogom. Sve naše odluke trebale bi biti oblikovane u odnosu na ovu stvarnost. Trebali bismo koristiti naš um za razmatranje ovih istina o Bogu i čovječanstvu. U osnovi, istina je temelj naših života: ona se nalazi u suštini onoga što mi jesmo kao djeca Božja.

Isus je istina

Tijekom korizme prisjećamo se druge, mistične stvarnosti. Isus Krist, rođen od Djevice Marije, utjelovljena je Istina. Njegova smrt koje se prisjećamo tijekom korizme omogućuje nam da sudjelujemo u mističnome tijelu Kristovom. Ironija leži u tome što je Pilat postavio pogrešno pitanje. Upitao je samu Istinu: „Što je istina?“
Poput Pilata, način na koji mi tragamo za istinom veoma je važan. Dopuštamo li razumu da upravlja našim razumijevanjem? Dopuštamo li vjeri da razjasni one stvari koje razum ne može objasniti? Jesmo li spremni na to da budemo u krivu i da to priznamo kada spoznamo istinu? Jesmo li spremni prihvatiti saznanja od mudrih ljudi koji predstavljaju istinu na logičan i racionalan način?

Poziv na korizmu

Ove korizme potičem svakoga od nas da odvojimo vrijeme za razmatranje onih situacija u našemu životu gdje imamo pitanja. Vjerujemo li uistinu u Krista i u sve što nam On naviješta po Svetome pismu i po Crkvi? Umjesto da se pomirimo s našom zbunjenošću i sumnjom, čitajmo Katekizam, proučavajmo Sveto pismo ili potražimo mudro duhovno vodstvo.
Ako trebamo priznati da smo pogriješili, ne dopustimo da nas to zaustavi u trčanju prema Istini u punoj brzini. Isplati se ponekad u životu biti u krivu radi pronalaženja Istine.

Quid est veritas? Što je istina?

Qui est veritatis? Tko je istina?

Prevela i prilagodila: Maja Dukmenić
Autor: Trevor Sorensen
(C) Copyright 2017 Loyola Press. Sva prava pridržana. Korišteno s dopuštenjem
https://focusoncampus.org

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE