Sreća počinje i završava u mislima

new year2

Kaže jedna poslovica: “Dobre stvari dolaze onima koji čekaju.” Naravno, ova rečenica poziva na strpljivost, no u godini smo sv. Josipa za čiji motiv “Odvaži se!” sve više uviđam da ga je potrebno poticati. Nova godina u SKAC-u upravo je dobar primjer na kojem sam iskusio puno značenje tih dviju riječi.

U želji za nečim drukčijim, naišao sam na reklamu proslave Nove godine, gdje drugdje nego na – Facebooku. SKAC ponovno nešto smišlja, što nije novost, budući da sam ga tako i upoznao – preko jednog od mnogih događaja koje je organizirao. Tada sam također razmišljao i rekao sebi “Hajmo vidjeti”. Nisam požalio te riječi jer sam upoznao prisne ljude s kojima je bilo izuzetno lako pokrenuti razgovor, razmijeniti neke ideje i savjete.
U čemu je kvaka? Oni su sasvim obični ljudi, no znam što im je svima bilo zajedničko. Osmijeh na licu. Tako jednostavno. Taj osmijeh je bio iskren, možda i ne toliko veseo, ali je bio otvoren.

Motiviran time ona reklama mi je odmah privukla pažnju. Znao sam da mogu očekivati iste, ili barem slične, ljude uz sve ono što je potrebno za dobru zabavu.
Okupio sam prijatelje i sve je bilo spremno.

No kada smo ušli u dvoranu proslave, ostali smo iznenađeni. Nitko nije rekao da će ovdje biti ljudi od oko 25 godina gdje smo mi osamnaestogodišnjaci malo odstupali. Prvi osjećaj je, dakle, bio “jesam li ja zalutao na zabavu mog starijeg brata?”

Ipak, nismo se dali, a ples se polako zagrijavao. Voditeljica prekida glazbu i poziva 18 nasumičnih parova da se rašire po cijeloj dvorani i pripreme na ples. Među njima sam se našao i ja.
Kreće valcer, zatim drugi pa treći ples i odjednom, ostanu samo dva para, među kojima sam opet ja.
Nakon završnog plesa, publika je morala odlučiti tko je bio bolji te sam se ovdje, po zadnji put, našao ja.
Nesvjestan što se upravo dogodilo večer je nastavila u boljem toku.

Zašto ovo sve opisujem? Naime, ovom svemu je prethodila i direktno posredovala moja misao, moj moto: “Sreća počinje i završava u mislima”. Mojim mislima je tada kolala ona s početka – “Odvaži se!” te sam otvorena srca ušao u zabavu, ples i oslobodio se pred silnim nepoznatim i ozbiljnijim licima. A mogao sam, nakon onog početnog ulaska u dvoranu, vrlo lako ostati razočaran i bezvoljan. Ne samo to, taj “Odvaži se!” bio je prisutan i kada sam odlučio prvi puta posjetiti SKAC, što sam ranije spomenuo.

Ne želim poručiti da je nužno plesati i izvoditi ekshibicije kako bismo se odvažili. Nekome to nije na volju, no možda voli dobar razgovor. I on će tada pronaći srodnu dušu za taj čin. Možda njegov razgovor i liječi, ako se vodi onom Majke Terezije: “Nikada ne dozvoli da sretneš nekoga, tko nakon susreta s tobom neće biti sretniji.”

Svatko će imati drugačije, ali vrijedno iskustvo. Poanta je da bez naše inicijative teško možemo očekivati plodove u svakodnevici, a kamoli na nekim događajima. Ja sam svoje plodove te novogodišnje noći zahvalno ubrao, a vi? Što još čekate?

Sreća počinje i završava u mislima.

Lovro Mihalić

  • 20171231_182346
  • 20171231_184806
  • 20171231_184650
  • IMG-20180103-WA0000
  • 20171231_211516
  • 20171231_184554
  • 20171231_212213
  • 20171231_212228
  • pexels-photo
  • 20180103_212038
  • IMG-20180102-WA0008
  • 20180103_212021

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE