SKAC-ovih 18: SKAC i isusovci


Svi se nekad želimo malo vratiti u prošlost iako znamo da ne možemo. No, nama je to na neki način ipak uspjelo! Donosimo vam jednu priču iz davne 2005. godine, nekoliko godina nakon početka djelovanja SKAC-a. Kako je to bilo u početcima vremena i kako su SKAC i isusovci povezani, doznajte u nastavku:

Sve počinje prije 100 godina, prevedeno u stvarne događaje – dolaskom isusovaca u Zagreb. To je početak tradicije isusovačkoga rada s mladima, početak okupljanja mladih oko bazilike Srca Isusova, ali i početak stvaranja duhovne i misaone kritične mase koja se nakon gotovo cijeloga stoljeća usmjerila u nešto što se zove Studentski katolički centar – Palma ili, zvučnije rečeno, SKAC.

U cijelome tom povijesnom razdoblju studentski vjeronauci su odigrali vrlo važnu ulogu neprestana raspirivanja svih mladenačkih potencijala. I tako 2000. u Palmu nakon ”bauljanja“ Indijom stiže jedna razbuktala duša koja kroči na vjeronaučnu pozornicu koju je i sama često motrila. Taj kreativno nemiran čovjek pokušava usmjeriti kritičnu masu koju je sam dodatno raspirivao, ali se istodobno njome inspirirao. Nakon niza razgovora i promišljanja on se, pater Luka Rađa, odlučuje na osnivanje udruge civilnoga društva. I tako SKAC nastaje kao pozitivna reakcija na negativne stvari u društvu, reakcija na nedovoljno iskorišten prostor koji je II. vatikanski sabor dao laicima, reakcija na slabu angažiranost kršćana u gradnji društva, čvrsto uspravljen na ramenima spomenute tradicije. 

Službeno rečeno, SKAC je udruga vjernika laika, osnovana 2001., koja se bavi mladima u duhu kršćanskoga svjetonazora. Neslužbeno, SKAC je ekipa ljudi koja svojim aktivnostima pokušava Božju genijalnost artikulirati na jezik sadašnjosti, jezik kojim svijet govori. SKAC želi ”zadržati“ uvijek nov i vječno mlad Duh Božji na način da mladima daje inicijativu i mogućnost realiziranja ideja, ali i ideala. 

SKAC želi ući u dijalog sa svijetom kako bi ga bolje razumio, a time ga lakše oduševio za Boga. SKAC prihvaća svu rizičnost komunikacije sa svijetom u kojoj uvijek postoji opasnost da se pokliznemo i dokližemo na onu drugu stranu. Takvom komunikacijom SKAC želi donijeti Radosnu vijest svim onim ljudima na koje se vrlo rijetko misli, a to nisu ni siromašni ni stari, već ljudi koji ne razumiju službeni jezik Crkve ili ga napola razumiju što ih dovodi do niza predrasuda. 

U tu misiju SKAC kreće obučen u Božji oklop i onim najboljim što isusovci nude, mudrošću duhovnih vježba. SKAC je izrazito obilježen ignacijanskom duhovnošću koja omogućuje integraciju vjere i života. Zbog mogućih podsmijeha i odmahivanja ruku na idealizam koji se provlači ovim tekstom naglasit ću kako je SKAC-u upravo ignacijanska duhovnost pomogla da prihvaćajući realnost ne odbaci ideale. Ignacijanski način razmišljanja koji dovodi sve pod pitanje i neprestano razlučuje stvari odgojio je skacovce za istinoljubivost u kojoj nema mjesta iskrivljenim pobožnostima, lažnim utjehama, nepotrebnim obzirima i krivim motivima koji su samo naizgled obavijeni plemenitošću. 

P. Luka, ili jednostavno Luka, svojom je originalnošću i idealizmom, koji je uspio sačuvati, privlačio mnogo mladih na vjeronauk, klanjanje i misu. I upravo u tim okupljanjima, razgovarajući s mladima, rađale su se ideje koje su malo-pomalo oblikovale misiju SKAC-a koja pokušava utjeloviti viziju. Uz te spontane izvore ideja vrlo važnu ulogu je odigralo strateško planiranje koje je kao rezultat imalo Temeljni dokument koji sadržava identitet, mentalitet, smjernice, način djelovanja SKAC-a.

Ako želimo govoriti o svemu tome na konkretan način, onda to izgleda ovako: pokrenuta je www.skac.hr internetska stranica preko koje je Luka na najbolji način iskoristio ovaj medij za širenje duhovnoga požara koji je često ljude upućivao na dolazak u SKAC; pokrenuta je duhovna formacija laika koja želi laike osposobiti za vodstvo duhovnih obnova i molitvenih zajednica; p. Slavko Pavin je u suradnji sa SKAC-om organizirao duhovne vježbe u svakodnevnom životu koje ove godine okupljaju četvrtu generaciju polaznika; organizirane su duhovne obnove; pokrenuto je prevođenje knjiga s područja ignacijanske duhovnosti; trenutno postoje tri molitvene zajednice; izdana je knjiga p. Slavka Pavina ”Sloboda za ljubav“; pokrenut je vjeronauk na engleskom, ove godine i vjeronauk na francuskom; jedno vrijeme je bilo vrlo aktivno psihološko savjetovalište; organiziran je niz humanitarnih koncerata i akcija, niz tribina o aktualnim društvenim pojavama koje su odigrale važnu ulogu u senzibiliziranju mladih za društvenu uključenost; pokrenut je tečaj gitare i tečaj plesa; prostor do vje- ronaučne dvorane preuređen je u SKAC klub u kojemu se održavaju ozbiljna predavanja, ali u ležernu ozračju, filmske večeri, glazbene večeri; putovanja, izleti, zabave i dobre ”spize“ nisu se zaobilazili; ostvaren je velik broj suradnja s drugim udrugama i zajednicama kao što su Frama, Kumi, Salezijanska mladež, Katolici na djelu, STEP, MIR, vrlo važna je i suradnja s Uredom za mlade pri HBK te s Centrom za promicanje socijalnoga nauka Crkve. Neke stvari sam vjerojatno ispustio, ali projekt Modrave nikako ne bih smio. 

Još jednom u svome vizionarskom zanosu Luka pokušava utjeloviti ideje koje su godinama lebdjele negdje u zraku, ovoga puta sugovornika nalazi u šibenskom biskupu msgr. Anti Ivasu koji nudi jedan dio Modrava koji je pod vlasništvom šibenske biskupije, točnije rt Ovnja, za ljetni kamp za mlade. Obavijene neizvjesnošću i pod udarom skeptika priprave za projekt Modrave kreću krajem 2002. Samo je netko tko je ispunjen Božjim Duhom mogao od onoga rta vidjeti sve ono što su na kraju Modrave i postale. Ideja Modrava je vrlo jednostavna dok organizacija povremeno sliči na nemoguću misiju koju mogućom čini jedino Božja providnost. Dakle, ideja je da se tijekom otprilike dva ljetna mjeseca dovedu skupine mladih koje će tjedan dana živjeti oslobođeni od svih nepotrebnih sadržaja urbanoga života u povezanosti s Bogom preko mise, klanjanja, križnoga puta, molitve i duhovnih nagovora te u povezanosti jedni s drugima preko zajedničkoga ”težačkog“ rada i svega onoga što pruža dobro društvo, sunce i more. Usprkos tome što su životni uvjeti jako skromni i što su mnogi prva dva dana pomalo prepadnuti, svima je teško napustiti Modrave. Do sada su ostvarena dva projekta, Modrave 2003. i Modrave 2004. Ukupno je kroz Modrave prošlo oko 1000 mladih. Iako su mnogi crkveni oci više izražavali svoju skeptičnost nego pomagali, Modrave postaju mjesto preobraženja i obraćenja.

Uza sve lijepe stvari tu je i Lukina nesreća koja se dogodila na blagdan Srca Isusova 2003., po povratku s Modrava koje je još s nekoliko ljudi natopio znojem. Bio je to malo kome razumljiv događaj. Slijedi razdoblje intenzivnih molitava i svakodnevnih misa. Ali s Lukinom nesrećom nije se prestalo ni s Modravama ni sa SKAC–om. Moglo bi se reći da je to vrijeme, koje donekle još traje, bilo vrijeme odrastanja i osamostaljivanja SKAC-a s kojim danas živi p. Ivica Musa. Vjerujem da je svima jasno da mu nimalo nije lako: sve te aktivnosti, mladi buntovnici s razlozima i bez razloga, nemilosrdna očekivanja drugih, Modrave, a uz to još treba biti i profesor. 

Ovaj članak nastavljam pisati kao SKAC-ovac, ali i kao netko tko je s isusovcima puno surađivao i vrlo ih dobro upoznao.

Isusovci bi mogli bez SKAC-a, ali ipak SKAC bez isusovaca i ignacijanske duhovnosti gotovo pa ne može. Od njih smo primili i kruh i riječ Božju. Mnogi isusovci su bili na Modravama i duhovno vodili pojedine skupine mladih, mnogi su nam držali duhovne obnove, predavanja s područja duhovnosti i znanosti. Iz straha da koga ne izostavim neću nabrajati sve isusovce s kojima smo ostvarili suradnju, ali ću ipak navesti one od kojih sam ja osobno doživio veliku potporu i konkretnu duhovnu i materijalnu pomoć u radu SKAC-a: p. Slavko Pavin, p. Vinko Maslać, p. Antun Volenik, p. Mijo Nikić, p. Josip Sremić, Dalibor Renić, Stjepan Bluha, Mikolaj Martinjak.

Ipak, iskreno govoreći i analizirajući, onako kako sam naučio u okrilju Bazilike, isusovački rad s mladima (mislim na studente i one starije, ali ipak još uvijek mlade), govoreći o mome iskustvu u posljednje četiri godine, više se svodi na dobru volju i požrtvovnost pojedinih isusovaca, nego na sustavan rad i specijalističku pripravu ljudi za ovakav pastoral. Svojim načinom djelovanja i samom prisutnošću u Palmi SKAC je uzbunio neke duhove koji u nama vide opasnost tako da je prisutan i takav vid suradnje, odnosno nesuradnje. 

Valja priznati da isusovcima s nama nije nimalo lako, jako smo im se približili, dali su nam dobar sustav razmišljanja, a mi smo ih s tim sustavom udrili analizirati, a pri tome očekujemo nešto za što nam često kažu da nije realno s obzirom na životne činjenice. Ignacijanska duhovnost je nešto što me neprestano oduševljava za Boga, ali isto tako mislim da moramo s njome biti svi oprezni jer ako je do kraja ne shvatimo i ne prihvatimo, moguće je da pojedini dijelovi našega bića postanu sterilni, hladni, proračunati, samodostatni i zatvoreni za Istinu.

I za kraj, upravo danas, kada pišem ovaj članak, spremam se seliti u Palmu. Isusovci mi po drugi put otvaraju vrata svoje kuće, preda mnom je vjenčanje tako da imam pravo okružje za dobru pripravu. I neka sve dobro što je rečeno bude na veću slavu Božju koja neka sve ono loše što je rečeno okrene na dobro! 

Autor: Vjeran Martić, članak prenesen iz časopisa Ignacijev put 1/2005

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE