S Tobom mogu sve

pexels-photo-

U nastavku vam donosimo svjedočanstvo s nedavno završenih duhovnih vježbi:

Prvo da zahvalim Gospodinu što mi je dao priliku da prođem DV, potom da blagoslovi moju dragu prijateljicu koja me pozvala.
S obzirom da sam zaposlena supruga i majka koja čeka drugo dijete, na inicijalnom razgovoru se činilo možda i nemoguća misija da bih ja stigla obavljati DV, međutim objasnila sam kako ja iznjedrim i više vremena od predviđenog za meditaciju koje bih potrošila na gluposti. Da, dobro ste pročitali. Gluposti.
Posao, dijete, dom, brak, sve ja to stignem, stignem i ukrasti x minuta na Instagramu, na portalima, i zjapeći u prazno. Jako volim čitati pa je ta vještina prešla u olimpijsku kategoriju što se tiče brzine, pa stigne moj mozak svašta nadrobiti. Još najbitniju stvar da napomenem, velika sam lijenčina što se tiče ustajanja. Nije da imam nekog vremena za spavanje, ali zato imam vremena za ustajanje. Koje se uvijek i uvijek odgađa. Tako sam ja odlučila meditirati u 6 ujutro baš u inat samoj sebi i kao poklon Gospodinu. Nije da mu uglađen dar stavljam u ruke, već manu koja i nije za pohvaliti se za funkcije koje obavljam!
Da ne bi tko pomislio da sam ohola pa se kao nešto tu hvalim, zaposlena trudnica koja se diže u 6 prije posla meditirati, nipošto! Odricanje je jedina alternativa kod mene koja luči rezultat.
Zgodno je nakon 30 godina otkriti jutra. Kako li su samo čudesna! Kako je Gospodin svaki dan iznova savršen umjetnik! Koliko meditacija sam znala provesti diveći se samo prirodi.
Početak DV i nije bio lagan, borila sam se dva tjedna s tišinom koja je bila jako glasna. Da, glasna. Upravo ono moje slobodno vrijeme provedeno skrolanjem i punjenjem mozga nepotrebnim informacijama stvorilo je očito određene zapise i jednostavno mi je bilo jako teško umiriti te misli. Koje su naglupaste, nametljive, dosadne. I glasne. U pustoj sobi. Ukinula sam si i glazbu dok vozim koja je inače moja velika ljubav kako ništa ne bi ometalo moje vježbe. Zaista sam od sebe davala svoj maksimum, i inače sklona projekcijama vlastitih maštarija i jako velike mašte sebi sam odredila da neću imati nikakva očekivanja i truditi se ne projicirati neke vlastite doživljaje već se pustiti tekstu i to primjenjivati kroz dan.
Kad bi sažela plodove svojih vježbi, ima i nešto nelijepo. A to je da sam vidjela sebe kako spada. Ne kako ja zamišljam da ja jesam. Moje mane stajale su preda mnom i još stoje, kao da mi je netko očistio ogledalo. Sve ono recimo što bih zamjerala suprugu, stajalo je preda mnom kao začetnikom. Kao gunđalom. Kao onom koja mora biti primjer. Na svako zlo ja odgovaram drugim. Iako sam poznati borac i mrzitelj nepravde, sama sam bila sudac suda jadnijeg od kokošjeg. I uvijek neslavno završi. Voljela bih napisati da sam bila u visinama i dubinama zanosa, ali iskreno, kad nakon napornog dana krenem peglati i završim skoro prije pola noći, moja me bolja polovica zamoli za tost, zamišljam taj tost kao praćku prema njemu, dižem se s osmijehom i pravim mu kasnu večeru. Pa shvatim. Toliko malo treba da izađem iz okvira komfornosti i vlastite volje, da je u davanju smisao. Tost sam napravila Gospodinu, ne njemu, i tako iz dana u dan moj plod je bio toliki da se sada nudim. I vidim ogromnu razliku.
Vidim da imam toliko ljubavi za dati. Koje mijenja osobu do mene. Vidim također koliko trebam šutiti, jer sam inače veliki govornik kojega nitko ništa ne pita. Da sam neka povijesna ličnost ,vjerojatno bi nekakva sarkastična komedija pisana o meni. Sreća omililo se Gospodinu smjestiti me u današnjost gdje ne bivam kažnjena zbog tolikog viška riječi.
Što se tiče molitve, tu zaista nemam dovoljno opisnih pridjeva. Imam taj neki topli odnos s Gospodinom koji sad raste, kao neki beskonačni radijus ljubavi koji se samo širi. Nekad mi dođe tolika želja da Ga zagrlim, da Ga ugledam.
Kroz DV upoznavajući Isusa i tu neshvatljivu ljubav, u par situacija našla sam se u neobranom grožđu. U meditaciji Getsemani, veoma dubokoj, kad je Juda ljubio Isusa, vidjela sam da Ga zapravo ljubim ja. I to me duboko potreslo. Također scena kad je Petar zatajio Isusa, vidjela sam pogled kojeg je Isus uputio Petru, da je zapravo pogledao mene. To se toliko duboko upisalo u moje srce, da čak i ja ovako rječita ne mogu dočarati pozitivnu lavinu koju je pokrenulo u meni. Želja da od tog Jude i Petra, budem post-obraćeni apostol nakon silaska Duha Svetoga.
Moja sposobnost suđenja drugih ljudi naglo je oglušila i nadam se da neće ozdraviti. Radije biram opravdanje ako već i analiziram druge ljude. Svoga pratitelja sam znala slatko nasmijati, vjerujem i Gospodina.
Ovih 8 tjedana su mi istinski bili jedni od ljepših u životu, jer sam ih živjela, i želim tim tonom nastaviti. Muž me pitao što li ću biti kad završim te DV? Nadam se diplomirani čovjek, cjeloživotno obrazovanje.
Sve pohvale i Božji blagoslov pateru Nodilu sa izvrsnim smislom za humor i još boljim smislom za rad s ljudima, Mariji i svim ostalim sudionicima.

Bože tebi neizmjerna hvala jer si se odlučio sa mnom imati posla.

Tanja Ćurić

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE