Razboritost – kormilar krjeposti

brod

Krjepost – trajna raspoloživost u činjenju dobra. Trajna spremnost biti pravedan, biti umjeren.
A biti razborit? Kako ću ustrajati u razboritosti? Kako ću biti trajno sposoban raspoznavati što je dobro? Kako da radim na toj krjeposti? Čini mi se da što se više pitam kako ću raditi na tome, shvaćam da je to prva krjepost na kojoj trebam raditi.
Zamišljam se da sam razborit… Da u svakom trenu mogu razabrati dobro. Pa što mi onda fali? Ako znam što je pravedno u nekom trenutku, što mi fali da pravedno postupim? Ako znam da trebam biti umjeren, što mi fali da budem umjeren? Ako znam da u trenutku trebam biti jak i postojan, što mi fali da budem… jak? Bome, čini se da ću daleko stići budem li samo imao razboritosti zar ne?
Naslov je super: „kormilar krjeposti“. Kapetan krjeposti. Imam brod, imam kormilara koji zna gdje treba ići i ako ćemo vući analogiju, onda mi samo fali posada koja želi i ima ljubavi raditi. Dobar je osjećaj biti na brodu kojim upravlja hrabri kapetan i posada puna ljubavi – znaš da samo trebaš raditi kada i što ti kapetan kaže i sve će biti dobro.
No ne ide bez ljubavi. Ne ide bez ljubavi, ali ne ide ni bez razboritosti. Neće brod ploviti ako nema ljubavi, ali neće ni ići u pravom smjeru ako nema razboritosti.
Sada u pravom smjeru mogu razmišljati. Tko je za mojim kormilom života? Jeli lijenost, koja govori da radim sve samo ne ono što bih trebao raditi? Jeli pak nešto drugo što mi govori da budem užurban? Prijetvoran? Pa ja čak i ako imam neku krjepost, ne mogu ništa s njom ako nemam razboritosti. Ono što mi fali je hrabrost i odluka da živim po savjesti. Da idem protiv svojih loših navika, da izgrađujem krjeposti.
A prvi korak je znati tko je pravi kormilar. Tko je dobri kormilar. Tog kormilara ja želim i Njega stavljam. On će me preobraziti i oživjeti moje krjeposti. Želim da kad ga se sjetim, da mi oči zasuze od sreće. S Njim će moj život procvjetati.
Razboritost je od Boga, kao i ljubav. Bez Boga ne ide.

IB

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE