Rasti s pater Pavinom III.

canary-islands-2066351_1920

 

U susretima sa paterom Pavinom često bi doživjela mir, i želju za jednostavnošću srca. Volio je riječ prosto jer se u njoj uz jednostavnost skrivala i sloboda. Blaženstvo koje sam čula da proklamira u duhovnim vježbama u šutnji bilo je: „Blago priprostima jer će uživati mnogo mira“.

Meni je uvijek sve bilo u statusu komplicirano.

Tako sam mu jednom kao student druge godine filozofije došla sa velikom dilemom: „ja bi u misije, a faks nije ni blizu kraja“. I raspričala se ja o svim „poticajima“, žarkim željama da nosam siročad, da budem tu za slabe i bolesne, da živim siromaštvo… sve krasne misli, i gorući osjećaji.

I slušao je on pozorno što to ja sve opisujem, i kada mi se to sve javlja. I nastavila ja o tome kako malo smisla nalazim u učenju i proučavanju, i kako nekad kao da se i faks čini posve promašenim. I čemu sve to sjedenje i pisanje i štrebanje, kada je toliko patnje u svijetu… Život je kratak i imam osjećaj da životarim, da se bavim sporednim, i da treba radikalno za Kristom.

I kad su moje lamentacije stale, ostala je tišina među nama. Samo je njegov smješak govorio da je on povrh cijele dileme miran, i da taj kovitlac frustracija i čežnji ima svoju svrhu… Gleda on mene kao neki doktor za dušu, pogledom istražuje kao da proniče srca i bubrege… Počeh se vrpoljiti isčekujući kakvu riječ, savjet, presudu jesu li moji poticaji Božji ili…

A on  s velikim mirom i ozbiljnošću kratko zapita: „Kako ti Marija misionariš u svojoj svakodnevici?“

Zblekala sam se i rekla… „pa ovaj, ne misionarim. Zato i hoću u misije.“

„Misionariti možeš i ovdje! Među svojim cimericama, na faksu, u župi. Jesi aktivna na župi?“. Da sram gori, ja bi već otišla u dim. Samo da nestanem ispred patrovih očiju. „Ne, nisam…“.

„Aaa, ne može tako. O misijama ćeš razmišljati tek kada naučiš misionariti u svakodnevici“. Donesi ovaj tjedan konkretne korake gdje ćeš se i kako angažirati.

Povjerovala sam mu. I tako je i bilo… Prošla ja od kuhinje u Jukićevoj do kuhinje na Modravama… i još svašta između. I sve mi je to bila jedna dobra priprema za iskustvo misija na Haitiju. 10 godina je prošlo od razgovora s paterom kad je poziv za misije ničim izazvan stigao J bio je to baš dar! I danas sam zahvalna što mi je tako jednostavno pater ukazao da se poslanje može živjeti u svim okolnostima. I za tu malu školu razlikovanja osjećaja, nadanja, frustracija, poticaja.

Marija Selak
Za duhovne vježbe u svakodnevici više informacija i prijavnica ovdje.

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE