Rasti s pater Pavinom II.

ecology-2985781_1920

Prve duhovne vježbe u svakodnevici koje je davao pater Pavin prošle su mi kao u magli, a pred kraj sam i odustala. Dozvolio mi je da ih ponovim sljedeće godine – i on se kasnije sam sebi čudio da je to učinio… Što da kažem… Dugo mi je trebalo, a i volja mi je bila slaba.

Stalno je pater naglašavao da je to ravno treningu, i da treba vježbati se u tome da zamijetimo kako nam Bog dolazi u susret. Inzistirao je i ponavljao neprestano: „Božja ljubav očituje se u svemu oko mene“ „Ne vrti se oko sebe – usmjeri se na Boga“ „Kada je Bog na prvome mjestu, sve je na svome mjestu“… bilo je tih misli koje bi onda kao papiga u sebi ponavljala, prebirala, dok ne bi sjele i uglavile se ko kamenje u suhozid moje duše.

Često puta bi završila u mozganjima o tome šta to uopće znači da je Bog na prvome mjestu… kada bi došla sa svojim „razmišljanjima“ pater bi jednostavno slegao ramenima i dodao: „u svemu razmišljaj o Bogu koji je uvijek i svugdje prisutan, i traži to iskustvo“. Mene je vukla moja mladost i strasti, odvlačila me filozofija i poetične misli, gušila me gomila umnih i lijepih riječi. Pater je za nas vježbenike često žarko molio smirenu usredotočenost na to kako Bog u nama djeluje tvrdeći da je Bog riječ u šutnji. Danas se i ja usudim reći da je to moje iskustvo: šutnja je mjesto u kojem se najjasnije razgovaramo Bog i ja. Šutnja je uvjet da uopće mognem slušati.

Često nas je pater poticao: Osluškuj što ti Isus želi reći… Vježbaj se u tome da u svemu tražiš i nalaziš Boga.

Uvijek se pitaj: Što je meni Bog preko toga rekao? Što je za mene važno? Što to meni govori? 

Marija Selak

 

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE