Prohodala uz SVETU MARTU

Svjedočanstvo

ocean-931776_1920

Bila sam 8. razred kada je vjeroučiteljica stajala pred nama s papirom i svijećom u ruci objašnjavajući kako se mole “utorci SVETOJ MARTI”.
Napomenula je da postoje mnoga svjedočanstva o uslišanim molitvama. Bilo nam je to zanimljivo: zamisliš želju, 9 utoraka upališ blagoslovljenu svijeću, pročitaš molitvu s papira i molitva uslišana-želja ostvarena!

I ja, a i nekoliko mojih tada četrnaestogodišnjih prijatelja, odlučili smo to “isprobati” te se utorkom poslije nastave često čulo: “Ne zaboravi, danas je utorak – SVETA MARTA”.

Naime, iako mi je to sve bilo zanimljivo, nisam pretjerano vjerovala niti razumjela što to zapravo znači moliti i odlučila sam svetu Martu iskušati i “zadati” joj nešto po mom mišljenju neostvarivo, baš da vidim kako će se snaći. U tom razdoblju najveći su mi problem bili strogi roditelji koji nisu dopuštali sve željene avanture pa su mi tako zabranili ljetni kamp na koji sam silno željela ići. Ne samo da su mi zabranili, nego je spomen na kamp bio zabranjen i nabrojali su razloge zbog kojih  ja ne smijem ni razmišljati o odlasku tamo.

9 utoraka bližilo se kraju, rok za prijavu na kamp također, a moje nestrpljenje i želja za tim putovanjem sve više je rasla. Po završetku devetnice odlučila sam skupiti hrabrosti i još jednom pitati roditelje postoji li  mogućnost da još jednom razmisle o tome.
Osim toga što me iznenađujuće izdavao glas i jedva sam izgovarala riječi, još više me iznenadilo odobrenje mojih roditelja koje je došlo kao da nikad nismo razgovarali o negativnim stranama istog putovanja!
Tako je sveta Marta postala moj “super heroj”, moj “stroj za ostvarenje želja”! Iako mi to sada zvuči banalno i pomalo smiješno u tim godinama meni je to bilo ogromno čudo i svima sam pričala o toj čudesnoj molitvi i koristila tu devetnicu i kasnije kroz život.
Međutim, odrastanjem i ozbiljnijim prianjanjem molitvi poželjela sam saznati nešto više o toj svojoj junakinji, a do tada mi je bilo važno da “djeluje”, a što i kako – svejedno.
Kada sam pročitala ono malo što je zapisano o toj svetici prvo sam se iznenadila kako mi je u onoj zgodi s dočekivanjem Isusa u svom domu slična.

Uznemirila se i brine o nebitnom, ali iznenadila me poniznošću i željom da Isusa primi na najbolji mogući način, bez obzira na to što nije znala koji je to.

Tada je sveta Marta od “automata za ostvarivanje želja” postala moj uzor. S vremenom su se zbog bogatije zapisanih biografija neki drugi sveci “nametnuli” i oduševili me, no uvijek se s toplinom sjetim tog dječjeg razdoblja, uzbuđenja kada bih palila blagoslovljenu svijeću i pripremala molitvu te nekog čak uzvišenog osjećaja koji je moje malo srce tada osjećalo.
Upravo zbog toga se uvijek radujem svetoj misi 29. 7. na spomendan ove mile svetice koja je pratila moje prve korake u približavanju Kristu.

M.Z

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE