Povjerenje i sloboda

pexels-photo-54300

Isus nas je naučio da trebamo moliti Oca: „Budi volja Tvoja“. To je vrlo važan dio kršćanskog života. Mnogi sveci, poput sv. Ignacija, molili su Boga da im pomogne odreći se vlastite volje kako bi slijedili samo volju Božju, kao što možemo vidjeti u molitvi predanja: „Uzmi, Gospodine, i primi svu moju slobodu, moju pamet, moj razum, i svu moju volju“. To je težak pothvat, no isplati se. Odricanje od vlastite volje traži da čvrsto vjerujemo kako Bog u svim okolnostima aktivno čini dobro. Čak i ako vam se ponekad čini da stvari idu krivim putem, Bog sve uvijek čini iz ljubavi i radi pomirenja.

Ipak, polako počinjem shvaćati da nas Bog poziva na slobodu u širem smislu a ne samo na pokornost. Bog nije strogi šef koji nam nalaže do najsitnijih detalja kako trebamo živjeti. Naprotiv, Bog svakoga od nas poziva na darežljivost i slobodu, kao što vidimo u prispodobi o talentima (Matej 25,14-30). U toj prispodobi gospodar svojim slugama daje novčiće da ih čuvaju dok se ne vrati. Neki od njih svojevoljno odluče da će ih iskoristiti na način koji će im donijeti dobit, premda su svjesni rizika od gubitka, dok jedan sluga zakopa svoje novčiće, vjerojatno čekajući daljnje naredbe gospodara. One sluge koji preuzimaju rizik koji donosi djelovanje u slobodi gospodar hvali, dok onoga koji je zakopao svoje blago prekorava. Bog i nas zove da istinski surađujemo s Njime, te nam pritom u izobilju daje slobodu da odlučimo na koji ćemo način „potrošiti naše talente“.

Ta se sloboda može pomalo činiti zastrašujućom. Puno mi je lakše ostati unutar granica onoga što mislim da Bog, ili još bolje, što mislim da društvo, moji kolege ili nadređeni žele da učinim. No Bog nas poziva na nešto puno zrelije od toga. Pozvani smo da ozbiljno shvatimo Isusove riječi kada nam kaže da nismo Njegovi sluge nego prijatelji (Ivan 15,15). Kao i u svakom prijateljstvu, naravno, poslušamo kada nas prijatelj/ica zamoli da nešto učinimo i napravimo to iz ljubavi, ali isto tako, nastojimo ljubiti jedni druge velikodušno, na kreativne načine koje samovoljno iniciramo. Ta sloboda da djelujemo kao Božji suradnici podrazumijeva i rizik: rizik da ponekad budemo u krivu, da budemo očigledno beskorisni, ili da čak potpuno podbacimo. No baš ta sloboda nas isto tako vodi u dublji odnos s Bogom, jer jednom kada se za nju odlučimo, naša se ljubav suobličuje s Ljubavlju Božjom.

Na koji način Bog tebe poziva na tu dublju razinu slobode? Gdje možeš riskirati kako bi potrošio/la svoje darove i talente?

Prevela i prilagodila: Maja Dukmenić
Autor: Marina McCoy
(C) Copyright 2017 Loyola Press. Sva prava pridržana. Korišteno s dopuštenjem IgnatianSpirituality.com

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE