Pedesetnica Iv 20, 11-18


Gospodine, moram Ti priznati, primjećujem da puno pozivaš. Ovi Vazmeni dani, trebaju čvrsto tlo pod nogama da mogu javiti riječi istine. Sigurna sam da i Ti primjećuješ moje suze. Plačem jer Te više ne vidim, ni izmučena, ni raspeta, ni položena u grob. Blago se nadvirujem nad Tvoj grob u kojem progovara praznina. Gdje si? Gdje je moj Učitelj? Ti mi dolaziš, u žurbi da da me zamoliš da javim drugima. A što im javljam? Vijest kako je Tvoj Otac i naš Otac; Tvoj Bog je i naš Bog. Pozivaš me da gledam dalje, više ili možda čak i dublje. Nepoznate su to stvari za ovo još uplakano srce koje nije naviknuto na to da nisi tu. I danas Te molim, jer osjećam prazninu Tvoga groba, da Tvoja učenica progleda. Neka moje oči vide dalje, više i dublje. Neka vide snagu Tvoje Riječi i života na koji me pozivaš.

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE