PEDESETNICA Iv 17, 11b-19


Neka budu jedno kao i mi!

U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se: »Oče sveti,sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni. A sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje radosti u sebi. Ja sam im predao tvoju riječ,a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga. Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet. I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini. «Riječ Gospodnja.

Gdje nam je nestala radost? Gdje nam je nestalo zajedništvo? Želiš da budemo jedno, kao što ste jedno Otac i Ti. A što mi radimo? Ljubimo li bližnjega svoga kao samoga sebe? Zar zajedništvom nazivamo kritiziranje, nadmetanje, uspoređivanje, ljubomoru i podmetanje nogu? Gospodin nas tome ne uči. Zašto se uspređuješ s drugima? Svatko od nas je unikatno Božje djelo. Svatko od nas ima svoj odnos s Gospodinom. Toliko smo različiti, a opet jedinstveni u Jednome. Osnivač si molitvene zajednice, predmolio si krunicu ili si organizirao neku humanitarnu akciju? Misliš da si zbog toga veći vjernik od drugih? A što je s poniznosti? Gospodin nas ne poziva na takav način života. On nam nudi istinsku radost. Radost koju mi ne živimo. Pomoći, oprostiti, pohvaliti brata svoga, to se zove zajedništvo na koje nas Isus poziva. Istina, ponekad nije lako. Ali znaš li što dobivaš? Dobivaš mir, ono čemu svi težimo.
Oprosti nam, Gospodine, što često zaboravljamo da ne pripadamo ovom svijetu. Nauči nas poniznosti i življenju istinske radosti zajedništva kako bi svakom čovjeku mogli donijeti Tebe.

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE