PAPUK? Koliko li samo smijeha stane u sedam dana!

Eko-etno

“Radost – riječ je kojom mogu najlakše opisati tjedan na Papuku. Nisam znala što me očekuje. Zamišljala sam tjedan u idiličnom krajoliku s predivnim ljudima. Ali Bog nadmaši i naša najveća očekivanja, najluđe snove i najljepše planove. Nakon sedam dana preživljavanja u šumi, nakon suživota s kozama i nepoznatim ljudima, naučila sam živjeti. Voljeti, ljubiti, radovati se i šutjeti. Naučila sam koliko smo svi mi različiti, posebni, a Gospodin nas ljubi jednako. U svakom trenutku, kad padamo, ustajemo, i kad pričamo i šutimo. Ljubi nas kad mi ne ljubimo Njega, druge ni sebe. Sada, evo, pokušavam izdvojiti ono što mi se najviše dojmilo. Prvo što mi pada napamet jest smijeh. Koliko li samo smijeha stane u sedam dana! I neopisiv je taj smijeh: posebno je radostan i iskren, posebna je njegova boja i visina. Smijeh je to koji širi radost i toplinu, baš poput najveće vatre na kampu. Pokušavam sada prijateljima objasniti ovaj osjećaj, no ne postoje riječi. Sve sada ostaje na nama koji smo živjeli u šumi, reći prijateljima sljedeće godine: “Dođi i vidi!”, a do tada živjeti ovo što smo naučili. Pokazati sav smijeh i ljubav. Pokazati onu vatru, najveću, koja nije gorjela samo u petak, nego gori i sada, u našim srcima.”

S. Sabo

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE