Osvrt na DV u šutnji

dove-1238214_640

Po povratku iz Hrvatskog Leskovca, razmišljala sam što reći kada me meni dragi ljudi pitaju “kako je bilo?”
Teško za ispričati. Ali, evo, želim to podijeliti, pokušati barem.
Ono što sam ponijela u sebi i sa sobom od tamo ne može se kupiti ničim.

Naučila sam moliti, biti s Isusom Kristom licem u lice, kako u kontemplacijskim molitvama tako i u šutnji, kada mi riječi i misli ‘ne idu’, naučila sam biti s Gospodinom, osjetiti Njegovu prisutnost, Njegovu ljubav.
Kroz svakodnevna razmatranja p. Hrvoja, dotakla sam svoju dubinu, suočila se sa svojim strahovima, grijesima i posvijestila samoj sebi da me Gospodin voli. Da, voli me baš ovakvu kakva jesam!!!!
Sloboda .. ne, nisam u potpunosti znala što je to.

Sjedeći u prekrasnom vrtu, osluškujući zvukove oko sebe, upijajući sunčeve zrake, na drvo je sletjela mala ptičica. Pogled mi je privukla svojom neobičnom pjesmom. Zastala sam promatrajući je.
Sljedeći dan sam je opet vidjela, na istoj grani. Nekako sam je i očekivala jer onako usput, Gospodina zamolih da je opet čujem/vidim.

Spustila sam pogled, zanijela se čitanjem pa obzirom da njen poj više nisam čula, podigla sam pogled a na toj istoj grančici je stajao golub. “O Bože”, rekoh sebi,”… pa Gospodin mi daje ono čemu žudim, daje mi slobodu…očekujem tu malu ptičicu, šalje mi goluba, Duha Svetoga, daje mi više, otvara mi pogled na moj život, potiče me da prepustim svoje planove Gospodinu, da me On vodi kroz daljnji život!”

Sa čvrstim životnim planovima sam došla na DV te sam za vrijeme boravka tamo počela osluškivati što mi dragi Bog govori i kamo me vodi. Kamo god, važno je samo da Ga slijedim. Jer sa Njim, sve je moguće. Vjerujmo Mu svim srcem i ne bojmo se!

Nastavila sam osluškivati, raditi osvrte na dan, moliti i ono što sa sigurnošću mogu reći, nisam ista osoba.
Hvala svima. Pateru, pratiteljici i svima ostalima čija lica neću nikada zaboraviti. Blagoslovio vas sve naš dragi Gospodin!

Jasna

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE