Opet ljubav

Opet ljubav

Nakon predavanja “Opet ljubav!” na drugoj godini 3D-a, javio se mudrijaš iz prve klupe… Ne propustite tu mudrost:

Lijepo je bilo opet slušati o ljubavi. Bog voli mene, ja volim njega i sve pet. Sunčam se na suncu vječne Ljubavi i super mi je. Dok ne shvatim da mi kupaće prekrivaju noge do koljena. Onda ostanem s nekom bauštelskom bojom koja ne izgleda baš najbolje. Tako i s Ljubavi nema polovično: ili si dobio boju ili nisi. Pa se onda zamisliš što je to što ti ne dozvoljava da dobiješ tu zdravu boju. Na kraju shvatiš da je odgovor osoba koja nosi te kupaće. Ajme, taj ‘ja’! Puna mi ga je kapa. Ne mogu živjeti s njim! U tom je problem, nije to nikakav on, nego ja. Zašto ga ne volim i ne prihvaćam, zašto se ne slažemo upravo je razlog zašto se ne mogu lijepo ‘osunčati’. I tako od jedne teme koju ti je milo slušati, kako si ljubljen/a, dođeš do teme kako voljeti sebe o kojoj nemaš volje misliti. Ironija svega jest da ne mogu voljeti Boga ako ne volim sebe jer ako ne volim sebe onda ne dopuštam ni biti voljen. E moj ja, gdje je sve zapelo? Koliko je zidova izgrađeno, koliko je grana prepilano, koliko bitaka predano… Sve bi sad i odmah, po svojoj mjeri. Pa se umoriš čekajući, razočaraš u dobiveno, optužiš nevinog pa se na kraju tješiš da nitko drugi ni ne treba. I gdje je tu Bog? Njegovo vrijeme, Njegov dar i Njegova očekivanja, Njegova ljubav? I tako ja baci još koji debeli sloj žbuke na srce koje sve teže kuca i ne može rasti. Bude samo sebi dovoljno, a svojom krvlju treba opskrbiti čitavo tijelo. Pa mora te boljeti čovječe kad taj tvrdi sloj počne pucati, tek onda osjetiš koliko te guši. Unutra još cijeli Bog stane i čitav svijet s njim, naravno da trebaš napraviti mjesta. Uzmi zato čekić u ruke i udri! Bog je već davno zasukao rukave. I dok budete tako skupa udarali, pitaj Ga da te upozna s tobom.


Mudrijaš iz prve klupe

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE