Ono kad Bog odgađa

Screen Shot 2014-12-14 at 11.40.48 PM

Nisam se jednom našla u toj situaciji.
Kad nakon žarkog željenja, i molitve… dogodi se… ama baš ništa.
I to ništa u meni svašta izazove:
od frustracije do pokunjenosti, od mrmljanja do osjećaja ostavljenosti te ponekog bljeska borbenosti i nade.
Roje se pitanja: Odgađa li Bog moju stvar? Zašto? Dokad će odgađati? Što još moram/trebam izmoliti/učiniti /doživjeti? Jesam li spremna? Za što sam uopće ja spremna? Odbija li me u mojoj molbi? Zašto? Je li sprema nešto drugo? Zašto baš to?
Baš se nađoh u toj jednoj takvoj sitaciji. Situaciji: odgođeno.
Da je prvi put, možda bih dramila… Ovako mi se vrti kao neki refren ono: očima vjere, što Pavao već davno spomenu.
Zateknem sebe da tražim smisao. Očima vjere gledam kako je dosada sve za mene bilo riješeno: od dilema koji faks izabrati, do onih što raditi, kako se u Crkvi dati… i sto drugih (ne)odgodivih situacija, koje danas imaju jasan smisao i utkane su u moju osobnu povijest spasenja.
Ova sadašnja situacija kad Bog odgađa konačno me navela da mislim koji su plodovi takvih.
Situacija ODGOĐENO me nuka da isčekujem i tražim, jer još nisam u fazi: ODBIJENO. Pa tako malko prebirem svoje, pa prebirem Isusovo. Pa gledam… i konačno uočim: i On je odgađao!
Da, Isus je odgađao!
Odgađao je onome satniku ozdravljenje sluge… pa su svi imali priliku skužit u čemu je snaga prave vjere.
Odgađao je i onoj Kanaanki koja ga je molila ko psić Gospodara. Pa i danas otkrivam koliko je Gospodin milostiv onima koji se nisu priznali njegovima, a di ne bi bio meni.
Odgodio je On stvar i svojim miljenicama Mariji i Marti, a napose ljubljenom frendu Lazaru… da se očituje Božja slava. I često su te odgode služile na korist drugima…
Pa si mislim…
Ne utvaram si ja, Bog nekad odgađa. i ufam se: I meni valjda s nekim razlogom odgađa? Ne znam razlog, niti jel zbog koga, i tko je taj ili ti… niti bi se upustila u pronicanje Božjih nauma.
Pitam se samo kako odgovoriti na to odgađanje?
Vjerom? Ustrajnim traženjem? Isčekivanjem? Povjerenjem da mu je stalo do moga života i mojih bližnjih? Molit za takvu vjeru, nadu, bezuvjetnu ljubav. Da milost je to, ne mogu to sama od sebe.
Evo, odlučila sam kako ću u ovoj neznamkojojporedu situaciji ODGOĐENO…
Strpljivo ću!
Bez zdvajanja. Mrmljanja. Nepovjerenja. Plakanja. Prisila. Ljutnje. Mlačenja.
Kao odgovor na njegov odgađanje, strpljivo ću…
Odgovarati: Evo me. Kad ti kažeš. Što ti kažeš. Kako Ti kažeš. Jer Ti najbolje znaš!

Monika Sablja

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE