Održan 2. splitski planinarski križni put


U organizaciji udruge Skac_St održan je 2. PLANINARSKI KRIŽNI PUT (PKP_St). Ta pobožnost za mlade održana je na 14 postaja (cca 47 km) kroz kaštelanski dio Kozjaka, Trogir i Čiovo, pod geslom: “Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi” (Ps 119,105).

29. ožujka u ranim jutarnjim satima oko 130 mladih iz različitih dijelova Hrvatske  okupilo se u župnoj crkvi u Kaštel Lukšiću, odakle su nakon blagoslova župnika don Stipana Šurlina krenuli prema  crkvici Gospe Lurdske (u Dračini) od koje su nastavili prema  sv. Lovri i dalje prema starohrvatskom naselju Radun. U Radunu su ih srdačno, s okrjepom, dočekali članovi Bratovštine Sv. Juraj iz Raduna koji su rekli nekoliko riječi o toj crkvici koja je jedna od najbolje očuvanih crkava iz doba hrvatskih narodnih vladara. Mladi su nastavili svoj hod po Kozjaku.

Svako srce bilo je opterećeno svojim križem, ali mirno, znajući da se Gospodin raduje što su se odvažili skupa nositi svoje križeve Njegovim putem. Uz molitvu i pjesmu i pod stalnim dežurstvom HGSS-a (Stanica Split) došli su do Gospe od Stomorije gdje su pripadnici HPD-a “Malačka” pripremili ručak u prekrasnom Biblijskom vrtu. Odmorni, krenuli su prema Planom i crkvici svete Marte. Pretpostavlja se da su crkvu dali sagraditi knez Mislav ili Trpimir u prvoj polovini 9. stoljeća, a Trpimirovićima je tu bilo, uz Klis, i stolno mjesto. Također, u njoj je pronađen i natpis “croatorum” koji datira s konca 8. stoljeća čime je najstariji spomen imena Hrvat.

U zalazak sunca uslijedio je spust u Trogir. U Katedrali Sv. Lovre mlade je dočekao župnik don Pavao Piplica koji je predvodio misno slavlje i klanjanje, a animirao je katedralni zbor mladih. Noćenje je, uz pomoć Grada Trogira, bilo organizirano u trogirskoj sportskoj dvorani.

Prvoga dana križnog puta (cca 23 km) postaje su bile po rasporedu:
1. postaja – župna crkva Uznesenja BDM – Kaštel Lukšić
2. postaja – crkvica Gospe Lurdske (u Dračini) – Kaštel Lukšić
3. postaja – crkvica Sv. Lovre – starohrvatski Ostrog – cca 11. stoljeće
4. postaja – crkvica sv. Jurja – Radun – potpuno sačuvana iz 10. st.
5. postaja – crkvica Gospe od Stomorije – BIBLIJSKI VRT – K. Novi
6. postaja – filijalna crkva Sv. Leopolda Mandića – Rudine
7. postaja – crkvica sv. Onofrija (Nofra) – 15.st. – Bijaći – postaja šutnje
8. postaja – crkvica Sv. Marte – Bijaći/Plano – cca 8/9.st.(!)
9. postaja – crkvica sv. Oštaka (Eustahija) – 14.st. – poviše Trogira
Sv. Misa – Katedrala Sv. Lovre – Trogir

Drugoga dana križnog puta (cca 24 km) postaje su bile po rasporedu:

10. postaja –  crkva i samostan Sv. Dominika – Trogir
* razgled  – crkvica Sv. Andrije – Čiovo – 6/7. st.
11. postaja – crkva i samostan Sv. Ante – Drid, Čiovo – 14.st. – pustinjačka
12. postaja – crkvica sv. Mavra Opata – Žedno – pustinjačka
13. postaja – crkvica Gospe od Prizidnice – hridi na južnoj strani otoka
14. postaja – župna crkva – Slatine
ZAVRŠETAK – Sv. Misa – svetište Sv. Križ – Arbanija – Čiovo
Završni agape – Hotel Sv. Križ – Arbanija – Čiovo

Drugog dana sudionici su pozdravili Gospodina šetnjom uz more do dominikanskog samostana i crkve na rivi u Trogiru gdje je održana prva nedjeljna postaja PKP-a, ukupno deseta. Uslijedilo je organizirano razgledavanje Trogira u pratnji vodiča, nakon čega su mladi prešli čiovski most i krenuli pustinjačkim stazama otoka Čiova.

U IV. i V. stoljeću Čiovo je mjesto kamo se šalje heretike u progonstvo. Tako se često ovaj otok spominje kao utočište izopćenika, siromaha i pustinjaka.
U XV. stoljeću Trogirski statut na Čiovu zabranjuje naseljavanje svima osim pustinjacima i gubavcima. Dakle, očito je monaštvo ovdje bilo vrlo rasprostranjeno, pa se tako još u kasnoantičkim vremenima uz crkve i pećine okupljaju monasi – pustinjaci. Oni borave (i okupljaju se na Misu) uz crkvu sv. Mavra Opata pored sela Žednog, oko crkve sv. Antuna i Magdalene (danas samostana sv. Marije ili sv. Ante od Drida), gdje se u pećini pod samostanom nalazio oltar posvećen sv. Mariji Magdaleni. Pustinjačko mjesto bila je i crkva Gospe od Prizidnice, smještena na hridinama na južnoj strani Čiova. Redovnici pustinjaci preuzeli su s vremenom i crkvu sv.  Andrije na vrh Balana, uz koju su još donedavno bili vezani mnogi pučki običaji, pa se tako vjerovalo u čudesnu moć ozdravljenja stavljajući bolesne na grobnu ploču pred crkvom.

Mladi su prošli mističnu dridsku šumu te sve navedene pustinjačke crkvice i mjesta njihovih okupljanja gdje su vidjeli originalne križeve, slike i artefakte toga doba te čuli zaista čudesne priče o povijesnim ali i suvremenim događajima vezanima za ta milosna, molitvom natopljena mjesta. S mladima je cijeli dan hodala, molila, ali i srdačno tumačila prošlost otoka Silvana Pavlinović iz hotela Sv. Križ koja radi na projektu „Putevima čiovskih pustinjaka”.

Ta oaza mira i ljepote svima je kratko pružila utočište, a da su srca mladih bila otvorena za druge svjedoče nova poznanstva, zajednička pjesma i molitva krunice, briga za druge. Ta lakoća prilaženja nepoznatom čovjeku koji hoda do tebe i spremnost da mu pružiš ruku, poneseš ruksak ili podijeliš svoj obrok oduševljava i pokazuje iskrenu čežnju ovih mladih ljudi da slijede Isusa. Domaćini su također širom otvorili svoja srca i počastili hodočasnike- kod svetišta Gospe od Prizidnica malu zakusku i razgled omogućila je obitelj Nakir koja stoljećima brine o svetištu što su u Slatinama isto učinili slatinski župljani na čelu sa župnikom don Antom Čulićem.

Od ljubaznih domaćina sudionici su slušali zanimljivu povijest Crkve, od čega se ističu podaci koje je iznijela gđa. Pavlinović da se u svetištu Gospe od Prizidnice slavilo Bezgrešno začeće 308 godina prije nego što je Crkva donijela dogmu bezgrešnog začeća i 308 godina prije nego što se Blažena Djevica ukazala u Lourdu te priče o čudu koje se u crkvi Sv. Križa u Arbaniji dogodilo 1600. godine kada je Isus razapet na raspelu na očigled svih vjernika prokrvario što je kasnije potvrdio i biskup, a nekoliko papa priznalo je status svetišta Sv. Križu nakon tog događaja.

Mlade je na PKP-u pratio fra Stjepan Pavličević, fratar franjevačke provincije Bosne srebrene koji je bio na raspolaganju za ispovijed i duhovni razgovor. On je, također, na završetku PKP-a predvodio svetu Misu u Arbaniji, u svetištu Svetog Križa uz koncelebriranje fra Ante Pervana, župnika župe Gospe od Pojišana.

Nakon Mise mladi su ostali u crkvi s pjesmom zahvale Gospodinu što ih je okupio i pomogao im nositi svoje križeve. U hotelu Sveti Križ uslijedio je završni agape uz pjesmu i slavljenje te večeru koja je u potpunosti bila donacija hotela Sveti Križ – Arbanija. U milosnom vremenu korizme misao koja je vodila mlade bila je predivno obećanje u Gospodinovoj želji da svih ujedini: „Gdje su dvoje ili troje okupljeni u Moje ime, tu sam Ja među njima…”

Zato su se neki od njih, 10-ak mladih, otisnuli i na Hvar da bi sudjelovali u tradicionalnoj procesiji „Za križen” u noći s Velikog četvrtka na Veliki petak ove korizme te i tamo razmatrali muku Gospodnju i ugradili malo svjetlo i molitvu s PKP-a u taj golemi, petstoljetni put križa. Jedino što im je preostalo je zamoliti Gospodina da im pomogne donositi ljudima oko sebe ono svjetlo iz gesla PKP-a s početka članka.

Najavljen je i sljedeći, jesenski planinarski križni put za listopad ove godine! 🙂 Životni je hod težak ako koračaš sam, zato prohodaj dio svog puta s nama! Produbi svoje shvaćanje patnje i stekni životnu radost za nošenje svog †!

Galeriju fotografija sa 2. PKP_St-a možete pogledati na ovom linku. I na YouTube prezentaciji.

Srdačno,
Organizacijski tim 2. PKP_St-a

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE