Od volontiranja do samozapošljavanja

23825906_784669234991774_8181682046568031200_o

„Ljubav je izazov koji Bog stalno upućuje; možda zato da nas potakne na to da izazovemo sudbinu.“

Ivan Pavao drugi rekao je ovo u svome govoru i bio je u pravu. Ljubiti drugoga i davati se drugima je veliki izazov. Postoje mladi ljudi kojima je to način života i oni su ti koji su budućnost ove zemlje.
Povodom dana volontera donosimo vam intervju sa jednom takvom mladom ženom. Marija Jurišić koja već duže vrijeme volontira u svjetskom savezu mladih.
Svjetski savez mladih organizirao je konferenciju pod nazivom “Zašto ostati u Hrvatskoj?” U sklopu konferencije pozabavili su se različitim temama koje su važne za mladog čovjeka.
Ova konferencija specifična je po tome što se nije samo raspravljalo o problemima nego su se ponudila konkretna rješenja.
Kakve to veze ima s danima volontera? Jedno od ponuđenih riješenja je i volontiranje. Svaki volonterski sat koji odradimo zapravo je uaganje u nas i našu budućnost. To je ono što nas čini spremnima za životne izazove.
Kroz volontiranje dajemo sebe, ali i dobivamo puno više nego što možemo zamisliti. Pročitajte što nam Marija ima za reći o svom iskustvu volontiranja.

Možeš li nam kratko predstaviti udrugu Svjetski savez mladih Hrvatska i po čemu je posebna? Kako je započela priča u Hrvatskoj?

Neslužbeno bih rekla: mladi ljudi koji probijaju granice i bore se za bolju Hrvatsku. A službeno, zajednica prijatelja koja živi iskustvo ljudskog dostojanstva te ga prenosi društvu u kojem djeluje. Borba za dobro svake osobe i poticanje cjelovitog razvoja, naše su temeljne zadaće. Svatko od nas proizlazi iz određenog sustava koji nas formira na intelektualnoj razini, ali uz to potreban nam je i razvoj na nekim drugim razinama – društvenoj, psihološkoj, duhovnoj. Sve te razine dio su našeg bića koje traže našu zauzetost. SSM(Svjetski savez mladih) upravo to i čini, daje mladima priliku da se angažiraju u društvu i ostvare sve svoje potencijale. Hrvatska priča seže u ne tako davnu 2012.-u kada je skupina pojedinaca iz Zagreba, Osijeka i Splita otišla u Bruxelles na jednu konferenciju gdje su imali priliku čuti o radu World Youth Alliance. Oduševljeni idejama globalne podružnice, vratili su se u Hrvatsku, zajedno prošli edukaciju potrebnu za članstvo i organizirali prvi WYA WEEK (Tjedan SSMH). Sve ostalo je povijest koju su pisali i pišu naši brojni članovi.

Nedavno smo u SKAC-u održali tribnu: Što nakon faksa?, pokazalo se kako je mladim ljudima potrebno informacija o tome kako se u uključiti u poslovni svijet. Što bi ste mogli istaknuti kao zaključak vašega nedavno organiziranoga tjedna “Mi ostajemo u Hrvatskoj“

U potpunosti se slažem s tobom, mladi su gladni informacija o tržištu rada; o čemu govori veliki broj mladih koji su došli na konferenciju. Svjedočimo negativnoj atmosferi koja vlada Hrvatskom pri spomenu ideje ostanaka. Marija Selak ukazala je na zamku u koju smo upali- stvorio se dojam da je u Hrvatskoj nemoguće ostati, živjeti i raditi. Netko nas je uvjerio da je odlazak jedina opcija, a uvjerili su nas jer nam nedostaje samopoštovanja. Hrvatska nema vrijednost, svi drugi su iznad nas. Ako tako posložimo premise, naravno da nitko ne bi želio ostati. Stvarnost je ipak malo drugačija, neki odlaze iz potrebe, ali mnogi odlaze samo zato što su povjerovali da ovdje nema budućnosti, bez da su je sami probali stvoriti. Naša konferencija je pokazala da mladi imaju želju za ostankom, ali trebaju pomoć u onome „kako ostati“ i potrebna nam je veća svijest, pogotovo u medijskom prostoru, o odgovornosti koju mladi imaju prema svojoj zemlji. Mi smo odgovorni za stvaranje Hrvatske o kojoj govorimo dok je uspoređujemo s drugim, naprednijim, inozemnim destinacijama.

Možeš li sa nama podjeliti neke rezultate koje ste dobili iz istraživanja koje ste radili u vezi izrade novog Nacionalnog Programa za Mlade?

Laički rečeno, mladi su jasno dali do znanja kako im je dosta teorije i žele praksu. Mnogi od njih pokazali su želju za poduzetništvom, ali nikada im obrazovni sustav nije dao priliku suradnje s poduzetnicima. Znaju što je tržište rada, ali ne znaju kako na njega doći. Strahuju jer se izvana sve čini puno administrativnih prepreka. Zato smo na konferenciji iskoristili priliku i predložili predstavnicima vlasti da u novi Nacionalni Program za Mlade uvedu promjene na razini obrazovanja, kvalitetnijom i sadržajnijom praksom u srednjim školama i na faksu te na razini zapošljavanja, poticanjem neformalnog obrazovanja mladih i jačanjem svijesti o poduzetničkoj klimi.

Kako se mlada osoba može postaviti prema sustavu?

Aktivizmom u društvu. U pedagoškom rada često nailazim na učenike koji pri prvoj prepreci odustaju s popratnim riječima: „Ja ne mogu napravit ovaj zadatak jer nemam ljepilo“. Lakše je odbiti zadatak i reći ja to ne mogu, nego ustati se, potražiti pomoć i pitati prijatelje imaju li možda oni ljepilo za posudit. Jednako je s nama mladima- možemo reći kako sustav ne valja i kako smo nezadovoljni. Ili možemo ustati, iskoristi nezadovoljstvo kao motivaciju i pronaći ljude s kojima možemo doprinijeti novim rješenjima. Pasivnost ne mijenja našu stvarnost. Snovi bez rada ostaju samo snovi.

Koje ste alate ponudili mladima kao riješenje za njihove probleme?

Motivacija, rasprava, edukacija, praksa – to su četiri temeljna alata. Motivacija je bila na prvom mjestu jer smo vidjeli da je naš mladenački duh izgubio snagu i poletnost, stvorila se atmosfera učmalosti, pesimizma…Mi vjerujemo da nije sve tako crno i da prilike za mlade postoje, stoga smo odlučili na pozornicu dovesti mlade ljude koji su izabrali Hrvatsku i u njoj „uspjeli“, kako mi Hrvati volimo reći. Oni su imali zadatak ne samo predstaviti tko su i zašto su izabrali Hrvatsku, već i pokazati mladima zašto je moguće ostati. Nakon što smo ih pokrenuli „pozitivom“, raspravljali smo s predstavnicima vlasti i medija o tome kako stvoriti bolje uvjete rada, obrazovanja i djelovanja mladih u društvu, čime smo proširili ideju mladi danas za bolje sutra. Da bi znali kako nešto pokrenuti, prvo moramo odgovoriti na dva pitanja: tko smo mi i zašto to želimo? Tribina o kulturi u Hrvatskoj i nacionalnom identitetu dala je odgovor na ta dva pitanja i problem iseljavanja pretvorila u izazov. Maja Hrgović rekla je da je upravo kriza prilika. Ako te kamenčić u cipeli smeta, poduzeti ćeš nešto kako bi ga uklonio. Jednako je i s problemima koje zahvaćaju nas mlade – ako se mi nećemo njima baviti, neće nitko umjesto nas. Praksa, tj, radionica o samozapošljavanju pružila je mladima ne samo informacije o tome kako pokrenuti vlastiti posao, već i životno-poslovna iskustva onih koji su to već učinili.

Što znači samozapošljavanje i kakve veze ima sa odgovorm na pitanje zašto ostati u Hrvatskoj?

Haha, dobro pitanje. Za jedan intervju arhitektica Mariana Bucat rekla nam je kako je pokretanje vlastitog posla najlakši dio, a održavanje istog „crna magija“. Osobno nemam iskustva u samozapošljavanju, iako o njemu sanjam, ali po meni recept bi bio sljedeći: otkrij svoj potencijal, istraži tržište i pokreni vlastiti posao. Na prvom danu konferencije Ante Lučić je dao zanimljivu strategiju za samozapošljavanje – jedan problem, jedno rješenje, čime je potvrdio kako postoje mnogi problemi, ali da je svatko od nas pozvan riješiti samo jedan i to u onom području za koje je osposobljen. Na taj način ne samo da stvaramo radna mjesta, već i rješavamo probleme društva u kojem djelujemo. Ideju samozapošljavanja povezali smo s ostankom jer mnogi od nas u svojim zanimanjima nailaze na problem zabrane zapošljavanja ili suficitarnog zanimanja. Rješenje nije uvijek u odlasku, prilike postoje za sve, samo ih treba pronaći te iskoristiti.

Što je ono što tebe motivira za volontiranje i ostanak u Hrvatskoj?

Hm, koliko god bih voljela odgovoriti uspoređivanjem iskustva života u inozemstvu i u RH, mislim da je moj odgovor – ljudi. Narodna uzrečica kaže „ s kim si, takav si“; mene je djelovanje u ovoj zajednici prijatelja, nakon života u Španjolskoj, preokrenulo za 180 stupnjeva. Ispijanje kava, crne misli i kukanje o budućnosti zamijenila sam aktivnim djelovanjem za bolje sutra o kojem sanjam i okružila sam se ljudima koji u to vjeruju te doslovno umiru svojem slobodnom vremenu kako bi promijenili budućnost mladih u Hrvatskoj. Eto, to je moja motivacija.

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE