Od Ignacija tebi, čitatelju – 6.DAN


  • IMAŠ LI PONIZNOSTI?

Mom bratu Martinu Garcii de Onaz

… Imam veliku želju, zaista veoma veliku čežnju, ako mogu tako reći, da vidim istinitu i intenzivnu Božju ljubav kako raste u vama, mojoj rodbini, i prijateljima, tako da će te pokloniti sve svoje napore da slavite i služite Bogu. Čineći tako, činite mogućim za mene da vas volim i služim vam sve više i više, jer u toj službi službenika moga Gospodina za mene su i pobjeda i slava. S tom čvrstom ljubavlju i iskrenom željom kojom govorim, pišem i savjetujem vas baš kao što bih iskreno trebao željeti i čeznuti da vi mene savjetujete, potičete i ispravljate u okvirima iskrene poniznosti bez ijedne primisli o zemaljskoj ili svjetovnoj slavi.

Nije moj posao da osuđujem čovjeka koji u ovome životu sniva povećati svoja zdanja, prihode, imanje, u nadi da će ostaviti iza sebe veliko ime i ugled. Ali ne mmogu ga ni hvaliti: jer prema svetom pavlu trebamo koristiti ovozemaljske stvari kao da ih nismmo koristili i posjedovati ih kao da ih nismo posjedovali, imati suprugu kao da ju nismo imali, jer prolazi obličje ovoga svijeta i u trenutku ih nema (usp. 1Kor 7, 29-31). Bože daj da bude tako.

Nastavak pisma bratu.

Pitanja za promišljanje:

●        Želiš li iskreno da te bližnji savjetuju, potiču i ispravljaju?

●        Kako gledaš na one koji puno „stječu“?

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE