Od Ignacija tebi, čitatelju – 8. DAN


  • JE LI I TEBI SVE DAR?

Mojoj sestri Isabel u Kristu Gospodinu

… Govorite u svome pismu kako se Božja volja ispunila u progonstvu i povlačenju Canille iz ovoga života. Uistinu, ne mogu osjećati ikakvu patnju za nju, nego samo za nas koji smo još uvijek na ovome mjestu beskrajnih izmorenosti, boli i bijeda. Znam da je za ovoga života bila duboko ljubljena od svoga Stvoritelja i Gospodina i lako mi je vjerovati da će biti veoma dobro primljena i ugošćena. Malo će želje imati za palačama, pompama, bogatstvima i taštinama ovoga svijeta.

Također, spominjete isprike naših sestara u Kristu našem Gospodinu. Doista, ne duguju mi ništa, i ja sam taj koji je zauvijek njima dužnik. Ako one nalaze boljim da svoja sredstva negdje drugdje ulože za službu Boga našeg Gospodina, mi se trebamo radovati. Ali ako nemaju volje ili nisu u mogućnosti, trebam zaista željeti nešto im dati tako da mognu mnogo za službu i slavu Boga našega Gospodina. Dok god živim ne mogu nego biti im dužnikom, i razmišljam o tome da ću, kada završimo s ovim životom, vrlo im mnogo nadoknaditi.

Isabel Roser bila je plemkinja i matrona Barcelone koja je prethodno Ignaciju poslala 3 pisma na koja je i gore navedeni tekst dio odgovora.

Pitanja za promišljanje:

  • Kako gledaš na gubitak voljenih?
  • Je li tebi sve dar? Kako uzvraćaš?

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE