Od Ignacija tebi, čitatelju – 4. DAN


  • ŠTO ŽELIŠ VIŠE OD SAMOGA ŽIVOTA?

Mom bratu Martinu Garcii de Onaz

… Kažeš kako si oduševljen što sam se ponovno vratio pisanju. Neka te to ne iznenađuje. Čovjek s ozbiljnom ranom počinje s primjenom jedne pomasti, a onda u tijeku izlječenja s drugom, a na kraju još nekom drugom. Dakle, na početku moga puta jedna vrsta lijeka bila je potrebna; nešto kasnije drugačija da mi ne čini ništa loše. Da sam uočio da je tako, ne bih tražio ni drugu ni treću.

Nije čudno što sam imao to iskustvo, gledajući kako je sv. Pavao rekao, ubrzo nakon svoga obraćenja: „Dan mi je trn u tijelu, anđeo Sotonin da me udara…“, i drugdje: „ali opažam u svojim udovima drugi zakon, koji vojuje protiv zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima…” Jer „tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela.“

I doista, tako je velika bila pobuna u njegovoj duši da je otišao toliko daleko rekavši:  „ Ta ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio – to činim… Zbilja ne razumijem što radim: ta ne činim ono što bih htio, nego što mrzim – to činim.“ Kasnije u drugoj prigodi kaže: „Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.“

Na početku svoga puta bio sam veoma nalik njemu. Tijekom moga života i na njegovu kraju neka se svidi Svevišnjoj Dobroti ne uskratiti mi svoju obilnu i najsvetiju milost da mogu biti kao svi oni koji su Njegovi istinski sluge, i oponašati ih i služiti im. Tražio bih Ga čak da radije uzme moj život nego da ga u ičem rastužim ili neka rastem u Njegovoj službi i hvali.

Ovo pismo Ignacije piše svome rođenom bratu koji želi svog sina smjestiti s Ignacijem na studije u Pariz.

Pitanja za promišljanje:

  • Koji ti je od Pavlovskih izričaja blizak i zašto?
  • Što je tebi važnije od samoga života?

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE