Od Ignacija tebi, čitatelju – 27. DAN


  • BOŽJA PROVIDNOST

Čuli smo ovdje o talentu tvog brata Millana i o njegovoj želji za studiranjem. Vrlo bih rado da razmisliš o ovome. Ako ti je moje mišljenje imalo vrijedno, poslao bih ga u Pariz i nigdje drugdje. On će tamo postići veći napredak u par godina nego što bih ga postigao na bilo kojem drugom sveučilištu u mnogo godina. Uostalom, studenti u toj državi su više kreposni. Ne mogu se ne zanimati za njegovo veće dobro i vrlo bih volio vidjeti kako ide ovim putem. Mogu li te zamoliti da to kažeš njegovoj majci? (…)

Što se tiče naših poslova ovdje, bit će ti drago čuti da smo ozbiljno odlučili u Gospodinu, nakon što smo puno puta vagali to pitanje, da će biti poželjno i čak nužno postaviti čvrst temelj i načiniti duboke korijene ako ćemo graditi za budućnost. Svidjelo se Gospodinu u njegovoj beskonačnoj dobroti da nam pomogne svojom presvetom rukom. Imamo svaku nadu da će svojom beskonačnom i uobičajenom milosti osobito providjeti za nas i naše pothvate – ili još bolje, svoje vlastite pothvate, s obzirom da mi ne tražimo svoje vlastite u svojim životima. Činio je to pred toliko velikim nevoljama, protivštinama i suprotnim mišljenjima, da je Sveti Otac odobrio i potvrdio cijeli način našeg postupka, rada, života u zajednici i tako dalje. On je dopustio punu slobodu pri sastavljanju konstitucija koje će prema našoj prosudbi biti prilagođene našem načinu života.

Nastavak pisma Ignacijevom nećaku.

Pitanja za promišljanje:

▪️Moliš li i misliš li o tome što je veće dobro za tvoje bližnje?

▪️U čemu je tebi potrebna Božja providnost?

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE