O ljepoti

2015-9-5_neopisive_modrave

Jedne su večeri dva dugogodišnja prijatelja šetala putem kada se odjednom stanu svađati. Hodajući tako putem, vikali su jedan na drugoga pokušavajući nametnuti svoje stajalište onom drugom. Odjednom, jedan od njih opazi zalazak sunca. Skrene pažnju svoga prijatelja na taj prizor. U tom se trenu dva muškarca odmah prestanu svađati. Stajali su jedan pored drugoga u tišini, promatrajući s čuđenjem i divljenjem ljepotu zalaska sunca. Čim je sunce zašlo za horizont, dvojica prijatelja nastave svojim putem. No sada su, zaboravivši što je pokrenulo svađu, hodali zajedno veselo i u miru jedan s drugim.

Ova nas priča podsjeća da ljepota ima moć iscjeljenja. Nažalost, naše tehnološko društvo ne prepoznaje uvijek tu njenu moć. Ta se činjenica odražava čak i u nastavnom planu i programu u mnogim našim školama. Ako se smanje proračunska sredstva za obrazovanje, koji će predmet prvi osjetiti posljedice? Prirodni predmeti sigurno neće. Niti matematika. Čak ni tjelesna kultura. Likovna umjetnost je prva na tom popisu. Takav način razmišljanja upućuje na to da likovna umjetnost nije važna. Ljepota je nešto bez čega možemo živjeti.

No je li ljepota uistinu tako nevažna? Thomas Moore u svom klasiku Njega duše tvrdi da je ljepota apsolutno nužna za duševno zdravlje. Štoviše, on čak kaže da je u slučaju odsustva ljepote u životu, velika vjerojatnost da će osoba patiti od poremećaja poput depresije, paranoje, besmisla i ovisnosti. Moore piše: „Duša vapi za ljepotom, a u odsustvu iste ona pati od nečega što James Hillman naziva ‘neurozom ljepote’“. Psiholog Carl Jung, koji je također vjerovao u moć ljepote, jednom je predložio svom kolegi: „Zašto ne bismo otišli u šumu na neko vrijeme, doslovno? Ponekad ti jedno drvo govori više nego što možeš pročitati u knjigama“.

Kršćanstvo je oduvijek na najbolji način shvaćalo i cijenilo moć ljepote da njeguje dušu. Pogledajte samo naše drevne katedrale sa svojim vitrajima i visokim šiljatim tornjevima, naša svečana bogoslužja sa svojim hvalospjevima i tamjanom. Poslušajte samo fraze iz Schubertove skladbe „Ave Maria“ ili pogledajte Michelangelovo slavno djelo Pieta. Pročitajte samo poeziju sv. Ivana od Križa ili prozu sv. Terezije Avilske.

Isus je bio veliku pozornost pridavao ljepoti u svojoj svakodnevnici. Cijenio je, primjerice, ljepotu u prirodi. Evanđelja ga prikazuju kao vrsnog poznavaoca vremenskih prilika i promjena godišnjih doba u svome rodnom kraju. Poznavao je drveća, primjećivao cvijeće te je čak bio nešto poput promatrača ptica. Isus je promatrao životinje te ih je često vrlo učinkovito koristio u svojim naučavanjima.

Isus se divio i ljepoti koja dolazi u drugim oblicima. Kao sin stolara, vjerojatno je vrlo dobro poznavao vrste drveta te je imao oko za boje, linije i teksturu. Kao sin domaćice, bila mu je dobro poznata ljepota svježe ispečenoga kruha, pomno sašivenih odjevnih predmeta i dobroga vina.

No Isus je posebno obraćao pažnju na ljepotu ljudske ljubavi. Iz prve je ruke doživio ljubav svojih roditelja. Kasnije je tu istu ljubav susretao u muškarcima i ženama koji su mu predali svoj život. Tijekom svoga poslanja, Isus se divio moći ljubavi da čini nevjerojatne i predivne stvari. Zbog njegovog iskustva ljudske ljubavi bilo mu je lakše vjerovati u ljubav kojom ga je Bog, Abba, ljubio. Ljepota je dar Duha koji njeguje i iscjeljuje našu dušu jer, na kraju krajeva, Ljepota je drugi naziv za Boga.

Kako ja u svome životu posvećujem vrijeme ljepoti? Jesam li ikada iskusio/la iscjeljujuću moć ljepote?

Ljepoto, tako stara a tako nova, njeguj i iscjeli danas moju dušu.

Prevela i prilagodila: Maja Dukmenić
Autor: dotMagis Editor
(C) Copyright 2017 Loyola Press. Sva prava pridržana. Korišteno s dopuštenjem IgnatianSpirituality.com

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE