(ne)Umjerenost iz njezinog kuta

UMJ

Bok.
Rekla sam da ću napisati tekst o umjerenosti. Popila sam previše kave i pukla me inspiracija pa zato tako kasno šaljem. Unijela sam dosta sebe, ali opet nešto u čemu se svi mogu prepoznati. Čini mi se da mi nisu interpunkcijski znakovi baš na mjestu, ako treba što ispraviti, bilo da je naslov, sadržaj ili forma, spremna sam na dijalog. Eto, pozdrav,
Zlata

Neumjerenost u jelu i piću. Što to znači? Rekla bih da je ovdje ključna riječ „neumjerenost“, a kroz „jelo i piće“ možemo najzornije vidjeti tu neumjerenost. Uhvatila sam samu sebe kako razmišljam o neumjerenosti nekoliko dana poslije Božića. Najbolji test toga koliko smo (ne)umjereni je upravo u to doba kada je na stolu obilje hrane. U to vrijeme sam se toliko prejela da sam se pitala: Što je ovo meni trebalo? Zar me stvarno treba boljeti trbuh da bih shvatila da sam previše pojela? Nakon što sam stala na vagu i vidjela nekoliko kila više, dogodila se druga krajnost neumjerenosti; otišla sam na dijetu! Jer eto, blizu je ljeto.

Mislim da ovo može biti „story of my life“ svake djevojke/žene, pa i muškaraca, i da se to svakome dogodilo u životu. Nakon što sam objavila da idem na dijetu, počela sam ujutro jesti zobene žitarice i to sa vodom, ne mlijekom. Za ručak sam pojela nešto malo, tek toliko, a za večeru sam radila smoothije. U prijevodu; skapavala sam od gladi. U to vrijeme sam jednu večer išla trčati i skoro sam se onesvijestila. Tada sam shvatila da to što radim nije dobro i da bih trebala prestati. Ugrožavala sam svoje zdravlje zato što sam se vodila željom za jelom koja mi je štetila, umjesto da sam podmirila potrebu za hranom i pojela onoliko koliko mi treba.

Ovo je samo jedan primjer gdje možemo biti neumjereni i pokazatelj toga koliko nam to može štetiti u životu, a da toga nismo ni svjesni. Zapravo možemo biti neumjereni sa svime u životu; u odnosima, informacijama, sportu, ili neumjerenost u novcu. Međutim… što je onda umjerenost? Znači li to biti osrednji, prosječan ili pronaći neku „zlatnu sredinu“?   90 %  ljudi bi ovako definiralo umjerenost. No, to nije točno. Umjerenost znači staviti na mjeru. Pritom treba biti razborit, odnosno prosuditi što je dobro, a što ne. Na primjer, odeš na ispovijed i kažeš svećeniku; „Nisam psovao ni malo, ni puno“. A on ti odgovori; „Nego koliko si psovao, taman?“ Tek sada shvaćaš što si rekao.

Što bi uopće značilo „ni malo, ni puno“? Nekome je tvoje malo zapravo puno i obrnuto. Shvaćaš da psovanje nije dobro i to nećeš ni stavljati na mjeru. Kada kažem „na mjeru“, ne mislim na mjeru ovoga svijeta, već bi mjera svih  tvojih odnosa i stvari koje koristiš trebao biti Isus Krist. Kada si u dilemi, zapitaj se, što bi ti Isus rekao, kako bi on postupio i bi li bio ponosan na tebe? Što se tiče stvari, treba reći da se čovjek treba služiti stvarima onoliko koliko mu služe, a ne da one gospodare njime. Biti navezan na ljude, igru, informacije, maštanje, hranu i biti previše vezan na bilo što, jednostavno nije dobro jer time gubiš slobodu koja ti je dana. Postaješ ovisan. Bog nas je stvorio i dao nam slobodu, a time i izbor hoćemo li činiti dobro ili loše. To je definicija slobode.

Mi sami trebamo dovršiti svoju nutarnju i vanjsku ljepotu. Na kraju se postavlja pitanje; „Kako biti umjeren?“ Prvenstveno treba prepoznati i uvidjeti svoje želje i pitati se jesu li pretjerane. Mi ljudi želimo uživati u životu, ali kada uživaš previše, to više nije uživanje. Gubi svoju čar. Na primjer, želiš imati svoj vlastiti bazen jer se voliš kupati i uživaš u tome. Ostvari ti se želja, imaš bazen i kupaš se svaki dan. S vremenom ti dosadi. Što više uživaš, postaješ imun na to. Ne možeš uživati u tome jer si imao prevelika očekivanja od toga. Tada se razočaraš, a nerijetko upadneš u depresiju. Uostalom, materijalne stvari te ne mogu na dulje vrijeme činiti sretnim, samo ti ostane praznina. Osobito to naglašavam jer živimo u doba konzumerizma kojem je cilj ljudima nametnuti, odnosno stvoriti potrebu uzimanja što više za sebe jer samo ih to može učiniti sretnim. Međutim, upravo je suprotno, najsretniji si kada možeš nešto dati drugome, ali i u davanju treba biti umjeren jer ako daješ previše, možeš osjećati da taj odnos nije ravnopravan, a tome svi težimo.

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE