Neopredijeljenost

kormilo

Mudrijaš naš, dika 3D-a, ovaj put o temeljnom kršćanskom stavu koji sv. Ignacije stavlja na početak duhovnih vježbi…

Ja sam osoba koja će često za sebe reći da je neopredijeljena. Ipak više ispadnem ravnodušna ili ignorantna osoba. Gdje je granica i zašto to zapravo nije isto? Za početak jedna jednostavna slika: jedrilica na moru koja plovi prema obali. Neopredijeljenost bi tu predstavljala znanja i vještine upravljanja jedrom i kormilom kako bi se najprije i najsigurnije stiglo do obale. Jer vjetar je nepredvidiv, nikad ne znaš. Opredijeljenost bi u tom slučaju bila zakočeno jedro i kormilo u jedan položaj, a ravnodušnost pak ne koristiti ni jedro ni kormilo jer ti je svejedno. Dakle, razlika je pogledu na cilj – stići što prije i sigurnije na obalu. Kako to izgleda u svakodnevnom životu kršćanina? Ako odeš s ekipom subotu navečer van i napiješ se toliko da ne možeš u nedjelju na misu, nisi neopredijeljen/a. Ako ne odeš na misu jer imaš utakmicu, nisi neopredijeljen/a. Ima stotine primjera, ali prava se neopredijeljenost uvijek gleda u odnosu na Boga. Odlomak Lk 14, 25-35 jasno sažima što je bit neopredijeljenosti.
Na početku nalazimo ljude koji slijede Isusa. Nije nam znano ni zašto, ni što žele, traže, očekuju. Ipak, Isus preispituje njihove motive dajući na znanje kako nije dovoljno slijediti ga da bi bili učenici, već daje uvjete: oslobodi se ljudskih obzira (v26), prihvati odgovornost i životne teškoće (v27), odreci se materijalnog (v33). Bez tih uvjeta ne možeš postati učenik jer nisi dovoljno slobodan kako bi bio raspoloživ. Ako ono ‘mrziti’ čitamo kao ‘ako voliš više od Boga’, onda stvari postaju jasnije.
Zatim imamo slike graditelja kule i kralja koji ide u boj. Zajednički im je proces donošenja odluke (v28 i v31) – sjesti i proračunati/promisliti. Tu možemo vidjeti da je razum taj koji donosi odluku, on je pokretač. Raspoloženja i stanja ne mogu djelovati nepristrano. Razum može gledati u odnosu na konačan cilj – uspješno izvršavanje zadatka. Zato nije razborito donositi odluke u velikoj radosti, kao ni u velikoj žalosti.
Konačno, sol. Kakve veze ona ima s cijelom pričom? Krenimo od njene svrhe: njome se začinjava hrana. Ona svoje svojstvo ne može izgubiti, odnosno obljutaviti, ako je začinila hranu ili je začinila zemlju iz koje opet dolazi hrana. Sol obljutavi ako se ne iskoristi, odnosno baca se van da se po njoj gazi. Ovdje nalazimo sliku čovjeka. Čovjek ukoliko ne iskoristi dana mu svojstva poput slobode kako bi ostvario svoju svrhu (Nebo), ostaje bez tog svojstva (slobode) i biva bačen van (Pakao). Sloboda, dakle, proizlazi iz neopredijeljenosti.
Jesam li na kraju neopredijeljena osoba? Čitajući taj odlomak iz Lukinog evanđelja sve mi se više čini da nisam, a želim biti. Kako glupo zvuči odgovoriti Bogu na poslanje ‘čuj, ne mogu sad’ ili ‘ja bih to ovako’. Još gluplje zvuči kad se navede razlog. Kako će te onda Bog iskoristiti za svoje djelo? Nakon ovoga idem upisati tečaj pomorske navigacije. Čini mi se da mi se jedro zaglavilo.

Mudrijaš iz prve klupe

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE