Neka mi posao bude skrovitost , a plaća život vječni


Mt 6, 1-6. 16-18

Nakon prohodane milje, ljubavi prema neprijateljima, ostadoh i bez gornje haljine, nema više ega niti ponosa, koračam putem savršenosti. Kad, eto iznenađenja, dobivam novi uteg: skrovitost! Skrovitost u svim dobrim djelima i skrovitost u molitvi. Sad kad se vratim na početak tjedna, ona dodatna milja mi je došla k’o zagrijavanje pred veliku utrku.

U današnjem evanđelju riječ skrovitost se pojavljuje čak 6 puta. Odzvanja u meni ta skrovitost. Skrovit je onaj koji (gleda s krova? 🙂 ) je sakriven, tajnovit, tajanstven, otajstven. Tajna se skriva, ne zato što je netko sebičan ili škrt, već zato što je tajna blago, vrijednost.

Postoji i drugo viđenje skrovitosti- nije cilj sakriti, već zaštiti. Npr. imam potrebu zaštititi svoje tijelo (hram Duha Svetoga): od sunca kad je prejako, pa nosim kapu, ili od kiše pa nosim kišobran- da se ne prehladim.

Što se može dogoditi ako moje milostinja i molitva nisu skrovite? Moj život (duh, duša i tijelo) je vrijednost i trebam ga zaštiti i sakriti od napasti i zasjeda.

Zašto biti skrovit?

Otac nebeski je skrovit. (Mt 6,4)

Isus je većinu života proveo u radioni, sakriven od javnosti.

Ako sam u skrovitosti, dobit ću plaću.

Neka mi posao bude skrovitost, a plaća život vječni.

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE