Ne vidim

image_covered_eyes

Iv 20, 24-29

Ta tko se od nas može podičiti time da nije nikad proživio “Toma moment”? Ja se osobno osobito često pronalazim u “Toma momentu”!

Prvo, treba uočiti kako su apostoli zasigurno bili jako dobri prijatelji nakon toliko vremena provedenog zajedno i zasigurno nema razloga da lažu ili varaju Tomu, pogotovo oko tako jedne iznimno bitne stvari. Uostalom, sam Isus je najavljivo svoje Uskrsnuće. Ali Toma ipak traži potvrdu!

Mogli bismo ustvrditi kako je to glupo i nema smisla. Mogli bismo ga olako osuditi. Ako se pokušamo zamisliti u njegovoj situaciji, vrlo vjerojatno ćemo ustvrditi da mi ne bi pali na ovom ispitu.

Međutim, kako smo si na početku već priznali, mi ipak padamo. I sada tu dolazi Isus. Što on čini? Ne osuđuje Tomu nego mu dopušta da opipa rane i izvršava Tomin ultimatum. No, ipak kaže “Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!”

Time nam pokazuje da je to teži put – ne vidjeti, a vjerovati. To su definitivno uža vrata. Ali tako dobivamo obilje blagoslova i milosti -kaže “blaženi”. Ta, zašto onda to propuštaš?

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE