Ne boj se!

pexels-photo-321576

Iv 6, 16-21

U ovom Ivanovom izvještaju nije problem pretjerana zabrinutost učenika, nego njihova mekoputna potreba da što prije udovolje potrebama tijela, predanju umoru i snu, tolika da čak nisu bili u stanju ni pričekati Isusa ili ga potražiti prije nego se otisnu na jezero. Problem je upravo njihova nedovoljna zabrinutost, nesmotrenost i nespremnost da bdiju nad sobom i svojom dušom. Zato Isus u njihove živote i ulazi na tako spektakularan, radikalan način – hodajući po vodi, preko svih prepreka koje su postavili između sebe i njega, ne želeći da ih itko podsjeća na njihove svete dužnosti i oduzima im od njihovog osobnog komfora.

Vrhunac nije stišavanje oluje što učenike navede da se pitaju o nadnaravnom porijeklu tog čovjeka; vrhunac je trenutak kada Isus stupi pred njih, u njihovu komfor-zonu, u središte njihova života i sam im se otkriva riječima „Ja sam“, ne ostavljajući mjesta sumnji i nagađanjima.
Ovim je sugeriran mučan svijet lijenosti i lažne ugode u koji se čovjek zatvara udaljavajući se od Boga, a koji počiva na strahu, zato Isus i ulazi u njega s riječima istine „Ne bojte se“. I kad prihvatimo Isusovu ruku, kad ga pustimo u svoje srce, gotovo je, spašeni smo, kao što i nagoviješta: čim su htjeli uzeti Isusa u lađu, već su se istog trena našli na drugoj obali, kuda su se i zaputili.

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE