NADNICA Mt 15, 21-28


O ženo, velika je vjera tvoja.

Ponekad smo poput Židova, narod tvrde šije. Skrivamo se i bježimo Božjoj ljubavi na svaki način koji možemo osmisliti. Kad dođu teška vremena sjetimo se Boga i pokušavamo ga moliti da ukloni bol koju osjećamo. Pitamo se: “Bože zašto me kažnjavaš?” Toliko ti vapim, zašto me ne čuješ? Nije nas Bog kaznio, sami smo se kaznili, kao i u svakom grijehu pobjegli smo od njega. Učinili su to Adam i Eva, učinili su to Izraelci, učinila je to Kananka koja moli za spas svoje djevojčice. Mi smo grijehom svojim bježali od Boga srameći se. Odlazeći iz prisutnosti Očeve kažnjavamo sami sebe. Kao i svaki pravedni Otac, naš Bog nas čeka da mu se javimo i da ga zazovemo, ali ne odgovara odmah. Želi nas naučiti snazi molitve i pouzdanja, želi nam pokazati kako je teško steći vječnu sreću kako bi je znali više cIjeniti. Tek onda kada vapeći ispustimo zadnji dah govoreći Isusove riječi “Eloi, Eloi, lama azavtani”, ugledati ćemo njegovu prisutnost u našem životu. Za to se vrijedi boriti.

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE