NADNICA Mt 10, 1-7


Navire mi u misli pjesma Krist na žalu…

Ne samo, zar si pozvao, nego uopće na što me to zoveš? Zašto živim? Mislim, odakle i čemu?

Ako razmislim, vidim da smisao ne može biti nešto što mogu postići, jer ako sam postigao onda više život nema vrijednost i smisla? Ne može biti ni neki čovjek, ni moja majka, otac, žena, muž. Jer uvijek postoji tren kada sam sam i oni tu ne mogu ništa. Ne mogu biti ni ja sam sebi… ” A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat?”

I dalje ne mogu… vidim netko me drži u životu. Taj temelj čini me stabilnim. Iako, ostaje mi duboko pitanje zašto, osjećam se ipak mirnije, jer vidim da nemam gdje pasti jer temelj života nije nestalne prirode.

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE