NADNICA Lk 9, 28b-36


Dok se molio, izgled mu se lica izmijeni.

Doveo si me na goru, da mi otvoriš i predaš svoje srce. Molio si da objaviš svoju slavu, a ja sam po tko zna koji put u mislima odlutao, ponavljao naučene riječi i napokon uronio u san. Koliko čitanja, psalama, evanđelja i propovijedi je kroz moje uši prošlo, bez da je ostavilo trag, jer moje srce nije bilo tu? Koliko sam puta pored tebe prošao dok si ti nadamnom bdio iz svetohraništa, dok sam spavao kleknuvši pred tebe, ne znajući kako da se zahvalim? Koliko je puta samo tvoje srce u slavi lica tvoga dodirnulo moje nepce bez da sam shvatio da si to ti? Svaki taj put si bio tu, čak i kad su moje molitve bile krive i bezumne ti si ih ispravio. Baš onda kad sam klonu, svoga Duha si slao govoreći mi probudi se dušo moja, probudi se harfo i citro, probudit’ ću zorom stražu noćnu. Hvala ti što mi misli obrezuješ, hvala ti što me želiš svaki put činiti sve pozornijim na tvoje riječi i tajne tvoga srca. Hvala ti što svaki dan izlijevaš obilje Duha Svetoga u moj život.

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE