Nadnica Lk 15,3-7


U ono vrijeme: Reče Isus farizejima i pismoznancima ovu prispodobu: »Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: ’Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.’ Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.«

(Lk 15,3-7)

Koliko puta smo izgubljeni lutali prostranstvima, mislili smo da se pronalazimo, a sve više smo se gubili u moru lica, osjećaja i djela. Koliko puta smo se osjećali sami i napušteni, kao da nikome nismo bitni, kao da nas nitko ne traži, kao da su sve nade izgubljene. I onda, kad je bilo najteže, kad nismo vidjeli svjetla više u životu, pojavilo se, najljepše Svjetlo na svijetu. Pojavio se Pastir koji svoju izgubljenu ovcu brižno i pažljivo vadi iz trnja, čisti ju i stavlja na svoja ramena. Ali taj Pastir je potpuno drukčiji od ostalih, on je preplavljen radošću upravo zbog te izgubljene ovce koja je na Njegovim ramenima. Isuse, daj nam da sve više dopiremo do Tebe, da se sve više utječemo Tebi, jedinomu i pravomu Pastiru, koji poznaješ tajne srca naših. Nije greška biti izgubljen i poći na putovanje našeg pronalaska, greška je ostati u trnju iz kojeg se ne možemo izvući, tada dobri Pastiru dođi k nama. Trebamo te!

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE