NADNICA Lk 12, 32-48


Iščekivaše onaj utemeljeni grad kojem je graditelj i tvorac Bog.

Mislim da je jednom u novinama davnih godina, slavni mislioc Albert Einstein izjavio da svemir i ljudska glupost nemaju granica. Ako je on to uistinu rekao, nije bio daleko od istine. Fascinira me kako možemo predavati toliki trud i važnost ovom svijetu koji će se za svakoga od nas završiti kroz stotinjak godina. Zašto ulažemo toliko truda da spasimo nešto što je već predodređeno na propast. Umjesto da to vrijeme iskoristimo puneći nebeske riznice blagom koje nema inflacije, blagu koje se ne troši i koje je vječno. Ma ne samo da se ne borimo da steknemo više na nebesima, nego riskiramo nebo za prolazne užitke još prolaznijeg života. Do kud to naša glupost ponekad seže? Stanimo na kraj našoj gluposti. Zaustavimo kola koja se žure, a ne znaju kamo idu. Uhvatimo upravljač svog života i usmjerimo ga u Kraljevstvo Božje. Budimo savršeni kao što je savršen naš Otac nebeski, budimo sveti.

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE