NADNICA Lk 12, 13-21


Vjerojatno smo svi kao djeca bili sudionici pritužbi koje glase otprilike: “Mama, mama, reci mu da mi vrati…” Na to me podsjeća pitanje nekoga iz mase iz današnjeg evanđelja.
Djeca su iskrena i ne mogu zatomiti osjećaje stoga im se može progledati kroz prste zbog tužakanja. Za odrasle ne možemo pronaći slično opravdanje. Posebno kada se umiješa pohlepa o kojoj Gospodin govori. Ruku na srce, to je prilično ružna osobina čovjeka. Ne osjećamo li neki otpor prema osobama kod kojih osjetimo pohlepu? U isto vrijeme, svi se katkada možemo u tome prepoznati. Čini mi se da, poput čovjeka iz prispodobe, to radimo kako kasnije ne bi morali raditi. Poput one, dobro nam poznate rečenice “Uči sada da kasnije ne moraš raditi”.
Kamo sreće da umjesto materijalnih dobara želimo pribaviti duhovna dobra potrebna za život vječni i pritom ih dijeliti s drugima.

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE