NADNICA: Iv 6,37-40


JA BOGU POVJERIH SVOJ ŠTAP

Ja Bogu povjerih svoj štap
I ne gatam ni o čemu svom
On Sam neka bira trag
Kako me dovesti u svoj dom.
A gdje je taj dom – svima skriveno;
Daleko li on, – zatajeno;
Što u njem ostavih – zaboravljeno,
Al opet bi otkriveno.
Kada, od čara zemnih izliječen,
Tu ću se vratiti licem,
Gdje – srce zna – bit ću primljen
Na doček mi spremnim Ocem.

(Vjačeslav Ivanov Ivanovič)

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE