NADNICA Iv 12, 24-26


Ako tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac.

Od malih nogu smo učeni da pažjivo upravljamo novcem. Rane, gladi, bijede i strah za sutra uvjetovali su naše roditelje da nas uče vrijednostima teško stečenog novca. Dobro su nas učili, ali problem može nastati kada taj isti novac postane naš jedini cilj. Onda kad krenemo gledati vlastiti probitak, zanemarujući druge i Boga jer je novac zauzeo njihovo mjesto. Svjedoci smo mnogih ljudi koji su imali svako materijalno bogatstvo koje se može poželjeti, a i dalje su bili nesretni. Zašto nema potpune sreće u materijalnom ispunjenju? Pitamo se zašto je Bog koji je imao sve došao služiti? Oba pitanja se mogu odgovoriti jedinom duhovnom normom koja je vječna, a to je agape – ljubav koja se razdaje. Čovjek je kao posuda, ako je pun samo s vodom, u nju ne može stati ništa više. Punimo li je redoslijedom koji je ispravan, imat ćemo mjesta za sve. Prvi cilj je Bog, krupni šljunak, nakon njega odmah čovjek pijesak, a onda ako ostane mjesta za druge stvari, mogu i one doći koje predstavljaju vodu. Koliko god život ispunite krupnim šljunkom i pijeskom uvijek ćete imati mjesta za malo vode. Ljubav, ljubav je ta koje razdaje i donosi sva sredstva, ljubav je služenje.

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE