Moja Božja čokoladna torta


Vrlo poznat ulomak Evanđelja. Već ga napamet znamo. Kao neku brojalicu. “Tko hoće spasiti, izgubit će, tko izgubi, naći će”
Ali baš zato danas mi je pažnju privuklo nešto drugo. “Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi?”
 
A baš često želimo steći cijeli svijet za sebe, zar ne? Dobro, znam, ne sad svo bogatstvo svijeta, sve ljude, sve sve… ali, često želimo sva prijateljstva koja mi želimo i kuću kakvu mi želimo i hranu kakvu mi želimo i diplomu kakva nam treba i… mmm da, želimo si cijeli naš svijet, onakav kakvim smo ga mi zamislili u svome životu.
 
I nije to loše, nije. Ako u isto vrijeme naša duša zbog toga ne trpi. Primjer za to bi mogla biti smanjena molitva (ali sasvim slučajno, zaboravila sam!), nemarna ispovijed, rjeđa misa na dane u tjednu… ma, ajde, svatko zna za sebe…
 
Zato, ponekad mi se čini da to sve treba fino izbalansirati. Kao u nekom kolaču. Trebaš staviti i dovoljno čokolade i dovoljno šećera da bi biskvit bio fin baš, onako, taman 😉 dakle, graditi svoj svijet, svoj život, ali s pogledom prema Gore, prema Njemu, da si ne naudimo. Ako uključimo Gospodina u izgradnju svog svijeta onda nećemo imati samo svoj svijet, nego svoj Božji svijet. Hmm… “moja Božja čokoladna torta”. Predobro, može! 🙂

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE