Modravska zaljubljenost

MODRAVSKA

I evo, nakon tjedan dana dođeš u taj udoban, mekan, čist krevet o kojem si razmišljao tu i tamo i shvatiš koliko ti to malo znači kad ti je srce na drugom mjestu , negdje među osmijesima tvoje duhovne obitelji i shvatiš da si zaljubljen. A kad si zaljubljen samo razmišljaš o toj energiji, velu nade i snage koji je obujmio tvoj život. Uzbuđenje pred svim onim što će uslijediti i veseliš se. I nije ti jasno što si radio do sada, gdje je tvoja glava bila, tvoje srce također. Kako to prije nisi primjetio. Gubio vrijeme na ljude koji su te gazili, ne prijatelje koji to nisu, na događaje koji su te praznili , na svađe oko gluposti, hranio ego, ogolio dušu. A toliko ih takvih luta. Kako bi Ike rekao: Unutrašnjost smrdi, a ni ne primjećuješ. Čuvaš svoju zlatnu kartu za koncert, uokvirio si ju, a ona je propala. A svugdje oko tebe šalteri gdje je možeš iskoristiti. Bog je bio tužan ali je strpljivo čekao. Modrave očito.

Ova zaljubljenost nije prolazna. Nije faza. To je početak iskre koja je zapalila tvoj život na tisuću novih i nedokučivih načina. Tko god je opisivao taj osjećaj nikako nije uspijevao i nikada neće (Iako je Abrahamov tekst objavljen na SKAC-ovoj stranici toliko blizu). Modrave se tako teško daju opisati. Da, masline i priroda su dio tog veličanstvenog doživljaja, tvoj rad i šatori i neobično pranje suđa, zvjezdano nebo ali sve su to ukrasi i dodaci uz ono što je stvarno bitno, a to su ljudi. Što bi to značilo bez ovih čistih i toliko lijepih osoba koji tragaju za Bogom i samim sobom. Baš su ti oni dani, Bog ih je pomno sastavio baš za tebe. I nešto se u tebi počne mijenjati a nisi toga ni svjestan. I vjerojatno dugo nećeš biti. “Ubrat ćeš plod” nekad kasnije.

Nije sramota priznati da si na rubu. Da ne znaš gdje bi sam sa sobom. Da si ranjen. Na pravom si mjestu ako odlučiš otvoriti svoje srce. Dobro je naš Rukavina rekao: mi ne znamo prihvatiti ljubav. Ne znamo što bi sa njom pa je se sramimo. Sakrivamo lice i spuštamo pogled. Odmičemo se jer nam je neobično. A ako samo daš sebi i drugima priliku shvatiš koliko je ljubav koju nam daje Gospodin savršena. Namijenjena je baš tebi. Stvoren si za nju. I možemo zahvaljivati i zboru i animatorima i voditeljima i posebno duhovnicima ali čo-vje-če naši bi dlanovi trebali pljeskati samo za Gospodina, hvalili bi trebati samo Gospodina jer kako bi sv. Augustin rekao:”Nikada ja tebe Bože ne bih pronašao da ti mene prvi nisi tražio” Tako da, istina je. Zaljubljena sam u sve te djeliće Boga nježno rasute po Modravama u nadi da ćemo ih znati prepoznati, pronaći, u tišini prirode, tajni mise, čistoći i poniznosti nekih novih osoba za koje ti se čini da ih oduvijek znaš, samo što su ti bili skriveni. Bog je progovorio preko svakoga od vas, nekada samo pogledom i osmijehom, nekada puno više, ali svi ste svijetlili.

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE