Marija kao uzor indiferentnosti

22

U brojnim raspravama o ignacijanskoj indiferentnosti među braćom isusovcima, često se mogu čuti paradigme vezane uz ostavljanje posla, projekata i međuljudskih odnosa iza sebe radi poslanja. No meni je teško shvatiti raspoloživost na taj način jer živim laičkim životom i moji su intimni odnosi s drugim ljudima dugotrajni. U braku sam 25 godina, majka sam dvoje djece, a moja najprisnija prijateljstva traju već dugi niz godina. Ako ne živimo vojničkim načinom života, „na putu“, i naši najprisniji odnosi su poput „drugog doma“, kako možemo biti indiferentni?

Marija nam može poslužiti kao uzor indiferentnosti u kontekstu dugotrajnog odnosa. Ona iskazuje dvije vrline koje su potrebne za slobodu od neprestane dugotrajne intimnosti: vjernost i fleksibilnost kao odgovor na promjenu. Kad smo fleksibilni, imamo slobodu da ostavimo iza sebe određene trenutke ili faze odnosa s drugim ljudima ali da pritom sačuvamo odanost koju zahtijeva ljubav.

Kad anđeo upita Mariju želi li postati majkom Sina Božjega, ona odgovora s vjerom, unatoč tome što je zbunjena. Marija ne zna što joj donosi taj život koji je obećala Bogu, no da bi dala svoje obećanje, nije potrebno da unaprijed zna sve što će se dogoditi, već da bude spremna prilagoditi se na uspone i padove promjenjivih međuljudskih odnosa. Kako je Isus odrastao a Marija svjedočila njegovom rastu, služenju, te na kraju smrti i uskrsnuću, ona je ostala vjerna. No osim te odanosti, ona je mogla ostaviti iza sebe različite faze odnosa sa svojim sinom. Primjerice, kada su ona i Josip napustili Jeruzalem te na kraju otkrili da je Isus ostao u hramu, morali su ponovo naučiti ljubiti Isusa koji se drastično promijenio. Marijina vjernost nije ograničena samo na njene obiteljske odnose; ona je također svojom prisutnušću bila vrlo važna za učenike, kako u žalosti podno križa, tako i u radosti Pedesetnice.

Vjernost i odanost su također kvalitete koje možemo njegovati u dugotrajnim međuljudskim odnosima. Majke vrlo dobro znaju da biti roditelj znači imati život ispunjen zabavom i smijehom u obitelji, ali isto tako uključuje podnošenje bijesnih ispada male djece, kao i durenje tinejđera. Moj suprug i ja našli smo se u razdobljima obostranog užitka i dosade, dok se s godinama prilagođavamo na promjene koje su nastupile nakon vjenčanja, rođenja djeteta, te sada nakon iseljenja djece od kuće. Nakon što se moja najbolja prijateljica nedavno udala, nas dvije se možemo povezati na drugačiji način, kao dvije udane žene. Unutarnju slobodu da živimo život u ljubavi možemo naći u fleksibilnosti unutar konteksta dublje, dugotrajne vjernosti.

No tu je i žalost. Marijino srce bilo je probodeno boli kada je njen sin trpio i umro. Gubitak je dio života. Događa se da članovi obitelji umru, prijateljstva se unište ili doživimo razočarenja. I u tome nam Marija može biti uzor. Marija je izgubila Isusa ne jednom već dvaput – kada je on umro i kada je uzašao na nebo, a nju ostavio na zemlji. Ipak, Marija je ostala vjerna Bogu i nije napustila svoju vjeru. Naprotiv, te su boli otvorile njeno srce za veću samilost i vjernost prema drugima. Marija stoji uz nas baš kao što je vjerno stajala podno križa. Odanost, fleksibilnost i vjera dio su marijanske indiferentnosti.

Prevela i prilagodila: Maja Dukmenić
Autor: Marina McCoy
(C) Copyright 2017 Loyola Press. Sva prava pridržana. Korišteno s dopuštenjem IgnatianSpirituality.com

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE